"Mirisi zavičaja" da, da to je nova zbirka pjesama koja je upravo ugledala svjetlo dana a napisala ju je naša članica Foruma naša-lika.com Vera Biondić. Ovo joj je druga zbirka pjesama, prvu je objavila 2012. godine pod nazivom "Lika u srcu". Zbirka pjesma "Mirisi zavičaja" tematski je podijeljena u tri ciklusa. Prvi ciklus čine zavičajne pjesme, dok je drugi ciklus obilježen s nekoliko običajnih pjesama, a treći pak ciklus zaokružuju pejsažni pjesnički tekstovi. Slika naslovnice za Zbirku kao i veći broj ostalih slika autor je Milan Dujmović a par slika iz Slavonije autor je Iva Biondić.

Naklada Zbirke je 100 komada a izradio ju je Grafoprojekt, Virovitica. Nadamo se još koje zbirke jer tema u Lici i Slavoniji ima svakoga dana u izobilju i kako kaže naša Vera: "Slavoniju i Liku, sjedinjene u mom odgoju i odrastanju te urezane u srce i dušu, sada ostavljam zapisane na papiru za generacije koje dolaze." Eto generacije starije, srednje i mlađe uživajte u čitanju srcem zapisane pjesme na bijelom papiru!

U cijelosti prenosim predgovor Andree Delić, magistar edukacije hrvatskog jezika i književnosti.

(Milan Dujmović)

 

 

PREDGOVOR

Vera Matovina Biondić, Mirisi zavičaja Zbirka pjesama Mirisi zavičaja Vere Matovina Biondić tematski je podijeljena u tri ciklusa. Prvi ciklus čine zavičajne pjesme, dok je drugi ciklus obilježen s nekoliko običajnih pjesama, a treći pak ciklus zaokružuju pejsažni pjesnički tekstovi. Ono što se može uočiti kao misao vodilja čitave zbirke pjesama jest upravo gotovo sudbinska privrženost krajoliku koju otkriva već sami naslov zbirke (Mirisi zavičaja), ali isto tako i naslovi pojedinih pjesama, posebice onih iz prvoga ciklusa (npr. Pismo iz Like, Medvid lički, Jutro, Liko...). Takav odnos prema rodnom kraju uključuje u pjesničkim tekstovima opise koji se odnose na eksterijer toga krajolika, ali također i osjećaje kojima su oni popraćeni. Drugu značajku koja otkriva zavičajnost u tekstovima predstavlja sam jezik pjesama koji je vrlo često obilježen kolokvijalizmima karakterističnima za ličke prostore, primjerice u spomenutoj pjesmi

Pismo iz Like:

Ličke coklje teple i vunene

na nju navik sićati će mene.

Knjiga maća, pjesmarica Bogu,

samo stihom zahvalit joj mogu.

Na tu se zavičajnost, zastupljenu i u nekoliko običajnih pjesma, vrlo skladno nadovezuje ciklus pejsažnih pjesničkih tekstova. Te pjesme najčešće tematiziraju smjenu četiriju godišnjih doba te prirodu kao jedini aspket života koji obilježava neprolaznost.

Iako su pjesme trećega ciklusa uokvirene u pridjevu „pejsažne“, često ih pokreću motivi koji nisu izravno vezani uz prirodu, ali joj služe kao motivacijska ili pak inspiracijska sredstva, primjerice Stara kuća, Želja, Slika za uspomenu. Ti se motivi sasvim smiono prožimaju s motivima zavičaja, ali otkrivaju i treću relevantnu značajku čitave zbirke – intimnost. Ona se pak očituje u pjesmama posvećenima određenim stvarnim osobama, što se može uočiti primjerice u pjesmi Proljetna sjeta koju autorica implicitno posvećuje svome ocu:

Još samo ćošak jedan živi, tinja al’ blijedi

ispijen, star i bijedan u kući otac sjedi.

Dalek, očiju blijedih, u prošlosti još samo živi,

pognut, kosa sijedih, svi dani su mu sivi.

Ne vidi laste što stižu, ni travu što buja, zeleni,

svi isti dani se nižu, teško ga gledat meni.

U svim trima ciklusima zbirke primjetna je i izrazita zastupljenost pjesničkih slika i stilskih figura kojima autorica sasvim spontano i skladno kroji nit koja povezuje sve pjesničke tekstove u koherentnu cjelinu. Promatrajući pjesničke slike, izraženo je ispreplitanje vizualnih i auditivnih sredstava koja čitatelja uvlače u prostor teksta te mu omogućuju potpuno uživljavanje u tematiku pjesme:

(...)

Kukurjek zeleni, dig’o se visoko

na zelenu travu baca svoje oko.

A šafrani razni svuda razbacani po šumici isto kao i livadi.

Nježno bijeli zvončič nik’o uz potočić

iz kojeg se čuje tok, klo-klokotić.

Sve miriši, miri, proljeće se širi.

Još samo trenutak,

u svaki će kutak,

da miri, zaviri,

širi da se smiri. 

S druge strane, pri rabljenju stilskih figura dominantnu ulogu zastupaju česte personifikacije i metafore hiperboličkoga ili oksimoronskog prizvuka:

Mala murva

Pognuta, svijena, ka moru se svila,

burom opijena oduvijek je bila.

Stara, a malena, nikada odrasla

malena joj sjena od sunca me spas’la.

Čitajući tako ovu zbirku s obzirom na istaknute relevantne točke koje je određuju, čitatelju se posreduje sasvim jasna slika koja prikazuje Liku kroz odraz autoričina pogleda. Iako ta slika započinje vizualnim pogledom na prirodu, krajolik, zavičajnost posredovanu vanjskim opisima toga prostora, autorica dodajući intimnost i subjektivnost toj paleti boja pridodaje i one obrise koji joj omogućuju da oživi u pogledima i srcima čitatelja. Naime, ona sasvim spontano i nenametljivo, iskreno i jednostavno, a opet jedinstveno, uvlači čitatelja u proces bilježenja svojih djetinjih i zrelih uspomena koje je izgradio upravo njezin zavičaj. Slikajući tako stihovima ovo djelo, ona ni najmanje ne narušava objektivnost percepcije krajolika koji tematizira kroz zbirku, naprotiv, upravo suprotno. Protkavši svoje stihove intimnošću i subjektivnošću, autorica pruža čitatelju ono što je najvrijednije – ona dijeli s njim puteve svojih uspomena koji su obilježili njezino djetinjstvo, a onda i zrele godine života te mu upravo time pruža priliku da Liku osjeti vlastitim mirisom toga zavičaja.

Andrea Delić, magistar edukacije hrvatskog jezika i književnosti

Komentari   

#1 Ivan 05-12-2016 19:36
IMA JEDNO SELO

Ima jedno selo
u krilu Kapele,
šume vite jele
ladom ga saplele!

Ima jedno selo
crvenih krovova,
željno ljudi, djece,
neispunjenih snova!

Ima jedno selo
čvrsto, prkosno,
ime mu Saborsko
dično, ponosno!

V.B. 05.09.2013.
#2 Ivan 05-12-2016 19:54
Čestitke Veri i hvala za pjesme o Saborskom!
#3 Vera 06-12-2016 09:55
Hvala Ivane na objavi. Ima još po koja pjesma o Saborskom, ali ima i jedna srcu posebno draga posvećena strini Anki. Pozdrav svima!

Dodaj komentar


Security code
Osvježi