Na današnji dan 2. studenog 1991. svoje su živote, braneći Saborsko, na oltar domovine položili: Marko Krizmanić, Joso Matovina, Petar Matovina, Milan Čorak i Ante Kovačić. Prva čertvorica su stradala od rakete neprijateljskog zrakoplova, a peti Ante Kovačić je iskrvario u rovu teško ranjen minobacačkom granataom.

Sva petorica su poginula na Kuselju, na prvoj crti obrane Saborskog.

Neka im je vječna slava i hvala!

 

Spomen obilježje poginulima na Kuselju

Mjesto pogibije - Kuselj

Na svom Fb profilu Ivan Vuković piše:

Studeni 2016.

Da se zna, jer malo tko, osim domaćih, zna.
Na današnji, Dušni dan, poginula su petorica branitelja Saborskog, a 13 ih je ranjeno, od čega najmanje 11 teško. Prvu crtu obrane Saborskog na Kuselju, području nacionalnog parka, napala su 3 aviona MIG 21, tenkovi i topništvo. Unatoč velikim žrtvama, napad je odbijen, a helikopteri JNA izvlačili su svoje poginule i ranjene borce. Agresorske snage, bježeći s tenkovima, obarale su trupce praveći barikade. Ove pogibije i ranjavanja dodatno su oslabile obranu Saborskog, u čije redove Ratne jedinice su se uključili svi za oružje sposobni muškarci.

Tih dana Novi list piše: "Malo junačko selo upisuje se velikim slovima u hrvatsku povijest. Uz Vukovar i Dubrovnik postalo je simbolom nadčovječnog otpora. (...) Dobri poznavaoci prilika i uvjeta ratovanja neprestano se iščuđuju kako Saborsko odolijeva ogromnoj neprijateljskoj snazi. Po mnogima je to veće čudo od Vukovara i Dubrovnika jer su snage branitelja daleko slabije, a mogućnosti neprijatelja ogromne. Saborsko se nalazi u neposrednoj blizini ogromnog centra moći Pete armijske oblasti. Snage neprijatelja na tom području još su ojačane. (...) Dok su Vukovar i Dubrovnik gradovi (...) Saborsko je malo selo koje se samo zahvaljujući neviđenoj hrabrosti njegovih stanovnika svrstalo uz bok ovih gradova – heroja.“

Poslijednje počivalište naših heroja

Saborsko u paklu rata 6. dio

Danas sam prolazio kroz Slunj u kojemu su još uvijek vidljivi ožiljci srbočetničke agresije. Ovaj pitomi gradić, za nas Saborčane bio je vrelo života jer Slunjani su dijelili s nama posljednje zalihe hrane, a njihova ambulanta spašavala je naše ranjenike od sigurne smrti. Probojem drugog konvoja preko Kapele, vraćamo ovim dobrim ljudima maleni dio u smislu hrane, sanitetskog materijala i municije da bi obranili gole živote.

Prolazeći pored ambulante, misli me vraćaju u 1991. godinu i slike ranjenih prijatelja nižu se kao na filmskoj vrpci. Lik pokojnog Petra podsjeti me na film koji sam nedavno gledao o irskom heroju Williamu Walaceu (glumi ga Mel Gibson), a zove se „HRABRO SRCE“. Spomenut ću da je ovo hrvatsko “hrabro srce”. Nakon što je prebačen u bihaćku bolnicu s teškim ranama, nakon dvadesetak dana liječenja pobjegao je iz bolnice i vratio se braniti rodnu grudu. Jednog jutra pojavio se pred kućom mojeg ujaka u Saborskom i na moje zaprepaštenje izvuče dvije bombe i baci ih na zemlju te reče: “Vidiš da meni metak ništa ne može“.

Nakon što smo se bratski izgrlili reče mi da žuri jer su oko Kuselja primjećeni pokreti četničkih izviđača i da ide s grupom provjeriti o čemu se radi. Ovo je ujedno bio i moj oproštaj s ovim herojem jer će sljedećeg dana poginuti zajedno s bratom Josom i trojicom također neprikosnovenih heroja.

02.11.1991 godine osvanuo je prekrasan, sunčan dan. Kako to reče Matija Gubec: „Dan k’o stvoren za umiranje“. Iz pravca Čorkove uvale čuje se brujanje tenkovskih motora i zvuk motornih pila koje uklanjaju prepreke koje smo ranije srušili preko ceste, da bi u slučaju napada dobili vremena da se organiziramo i zaustavimo srbočetničkog agresora. Petar i Joso, kao i nebrojeno puta do tada, organiziraju branitelje i spremaju se udariti ravno na njih prije nego što uklone prepreke. Još dvije grupe hrabrih branitelja kreću se u pravcu brda Titra s namjerom da se neprijatelja udari s boka i leđa. Stoljetne šume omogućavaju im da se prikradu neprijatelju na desetak metara, dok isti djeluje minobacačima po Kuselju. Petar i Joso objašnjavaju grupi kojim pravcem i na koji način će djelovati i u tom momentu MIG-21 zasipa ih snopom raketa.

Došao je niotkuda, nečujan i podmuklo ubojit. Ovdje se gase životi četvorice heroja, a sedam ih biva teško ranjeno. Krv heroja teče cestom u potocima, a jauci ranjenih paraju šume. Tenkovi prelaze prepreke i izlaze na livade u Kuselju dok topovima i teškim mitraljezima gađaju kuću po kuću. Ranjenicima u ovim trenucima nema tko pomoći i spremaju se na najgore, a to je pasti živ u ruke zvijerima. Većina grčevito u ruci stišće bombu s namjerom da se ubiju i skrate si muke. Ante Kovačić nalazi se u isturenom rovu prema tenkovima i svjestan da će ako prođu počiniti masakr, udara po njima Browning mitraljezom koji mu u jednom trenutku zataji te se on pokuša prebaciti u sljedeći rov do mitraljeza „šarca“.

Tu na rovu ovog heroja pogađa teški tenkovski mitraljez i otkida mu nogu do predjela kuka. Pada u rov, a njegov otac pod kišom metaka i granata uspjeva doći do njega da ga izvuče i spasi. U ovim trenutcima dvije grupe koje su krenule neprijatelju iza leđa. Otvaraju ubitačnu vatru po pozadini, koja se upravo spremala krenuti čistiti osvojeni teren, a braniteljima je dodatni motiv što su pritajeni čuli razgovore četničke bratije o tome kako će kad uđu klati, paliti i silovati. Čuju ranjenog kapetana kako panično poziva ove u tenkovima i traži da ga spase jer su mu naši s leđa i boka. Ovi pozivi ponukali su tenkove da se vrate jer postoji mogućnost njihovog odsijecanja i zarobljavanja. Ovo povlačenje daje nadu Antinom ocu da će spasiti sina, ali Ante iskrvarivši zagrabi rukama zemlju i umre ocu na rukama.

Krvava četnička bratija se brzinom povlači prema Čorkovoj uvali i za sobom ruši prepreke. Rane ranjenika su stravične; jednom je geler između ostalih rana odnio cijelo lice, drugog je umalo preklao i polomio mu obje noge i ruku i da dalje ne nabrajam. Sreća u ovoj velikoj nesreći je to da je drugim konvojem u Saborsko stigao dragovoljac, kirurg doktor Zorko iz Ogulina. Ovaj čovjek nadljudskim naporima uspijeva sve ranjenike sanirati i spasiti im živote. Ranjenici se prebacuju našim spasiocima u Rakovačku uvalu, odakle ih ovi hrabri ljudi na rukama kroz četničke redove prenose u Slunj koji je udaljen satima i kilometrima hoda.

Dok traje ova drama na Kuselju, ja se nalazim na vrhu Alana i mitraljezom iščekujem mogući pješački proboj iz pravca Jurjeve drage i Kapela. Zasipa nas paljba niotkuda i onda primjećujem helikopter „Gazelu“ kako izviruje iza šumskih vrhova i djeluje po nama. Siguran sam da sam ga dobro izbušio jer me je nekoliko trenutaka poslije zasula kanonada četničkih minobacača štiteći njegovo izvlačenje, a ja ležeći u plitkom rovu želim samo cigaretu zapaliti i po prvi puta u životu želim popiti čašu rakije, a nemam niti jedno niti drugo.

Nakon što je žestina napada jenjala netko je došao i kazao da imamo mrtvih na Kuselju. Odmah sam pomislio na Petra, jer taj se nikada nije štedio. Nažalost bio sam u pravu. Nakon što se pronio glas tko su mrtvi, odlazim da ih vidim, a u želucu mi kamen koji i danas osjetim kad ih se sjetim. Govore da je Mladen jedan od mrtvih no ja za pojasom pokojnika primjećujem gelerima izrešetan pištolj „Mauzer“ koji je imao Marko Krizmanić jer leš je s potpuno odsječenom glavom i na taj način utvrđujemo identitet.

Teška tuga uvukla se u srce, a miris smrti i krvi u nosnice svakog od nas dok pod okriljem noći sahranjujemo ove neprikosnovene heroje jer četnici znaju da su nam nanijeli gubitke i očekujući sahranu nadlijeću mjesto avionima u brišućem letu s namjerom da nas ubiju što više. Prokleti bili, četnički izrodi kao da su birali ljude s najboljim ljudskim osobinama i hrabrošću jer pokazat će se kasnije da nam ova udarna šaka nenadoknadivo nedostaje.

Počivajte u miru nikad prežaljeni i neumorni hrvatski ratnici.Ne klonemo duhom nego krstarimo šumom u potrazi za napadačima te se uvjeravamo u razmjere gubitaka što su ih pretrpjeli četnici u sukobu s našim grupama o čemu govori ostavljena oprema, dijelovi naoružanja, osobni predmeti kao i sanitetski materijal korišten u krpanju nanesenih rana. Nad Saborsko se nadvilo nekakvo sumorno sivilo kao znak da patnja krv, smrt i suze tek slijede što će se i dogoditi jer krvoloci neće odustati i sav bijes i moć oružja ispoljit će deset dana kasnije, što ću vam, iako je to teško opisati, pokušati dočarati u sljedećoj priči.

Maćan

Komentari   

#1 Darko 02-11-2017 14:38
Slava im i hvala.Nadam se da ce vrijeme pokazati da njihova zrtva nije bila uzaludna.
#2 jure 02-11-2017 15:11
Uspomene naviru...kao da je juče bilo....Neka Vam je laka Hrvatska zemlja...Počivali u miru Božjem....
#3 Durda 02-11-2017 20:14
Neka im je vjecna slava i hvala, pocivali u miru.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi