Naslovnica
Naš se medo udomaćio i postao prava atrakcija za prolaznike
- Hitovi: 2316
Danas popodne pošli smo moja supruga i ja malo do naše kućice, kada smo skoro stigli vidim na cesti stoje osobni automobili, u prvi mah sam pomislio da je prometna, no ubrzo sam vidio da je riječ o našem medi zbog kojega su se prolaznici zaustavili. Bio je u njivi pored ceste i jeo travu ne obazirući se previše na promatrače. Stajali smo i mi tu 10-tak minuta, dok sam ja snimao.
Jutros je u Saborskom izmjereno -3°C
- Hitovi: 3147
Jutros je u Saborskom izmjereno -3°C. Pogled s Alana.
Dr. IVO KORSKY: ŽIVOTNOST HRVATSKOG NACIONALIZMA
- Hitovi: 1142
Razgovarao: Tomislav JONJIĆ
Dr. Ivo Korsky, iztaknuti hrvatski politički pisac i političar, dugogodišnji prvak Hrvatske republikanske zajednice i urednik časopisa "Republika Hrvatska", u razgovoru za "Politički zatvorenik" razčlanjuje niz tema, koje, iako bi zapravo trebale pripadati povijesti i povjestničarima, još uvijek i na političkoj razini tište hrvatski narod i hrvatsku državu. Razčlambu događaja u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina ovom prigodom ostavljamo za drugu zgodu.
PITANJE: Vi ste, doktore Korsky, u hrvatsku politiku ušli kao sveučilištarac, sredinom tridesetih godina ovog stoljeća. Jesu li krive naše današnje predočbe da je tadašnja mladež bila politiziranija ili, ako hoćete, revolucionarnija? Koja su se europska duhovna kretanja tog doba najsnažnije reflektirala na duhovno stasanje hrvatskih intelektualaca?
Ušao sam u hrvatski politički život 1935. godine, čim sam došao na Sveučilište. Stvarno je taj politički život bio veoma bogat i u njemu su se odražavala tadašnja europska idejna zbivanja istodobno sa specifičnim hrvatskim pitanjima. Nakon izbora od 5. svibnja 1935., sveučilištna mladež u Zagrebu mogla je slobodnije djelovati nego za sedmogodišnje kraljevske diktature. U to je doba, osim toga, kriza demokratskog političkog sustava u Europi pružila priliku do tada politički izoliranom Sovjetskom Savezu da postane važan čimbenik preko mjesnih komunističkih stranaka, koje su uspjele izaći iz političke izolacije stvaranjem Pučke fronte, koju su izgradile sa socijalistima i dijelom građanske ljevice i u kojoj su komunisti bili kostur, kvasac i udarne jedinice.
Nakon prvog snijega prekjučer, jutros imamo i prvi mraz
- Hitovi: 997
Nakon prvog snijega prekjučer u Čorkovoj Uvali, jutros imamo i prvi mraz u Biljevini od -1.1°C u 06:40 sati
Ove godine je 30. godišnjica pada Saborskog, krajnje je vrijeme da se ispravi nepravda prema poginulim braniteljima
- Hitovi: 2218
Za mjesec dana će se navršiti 30 godina od paklenog finala velikosrpske agresije na Saborsko 12. studenoga 1991. godine, kada je cijelo jedno selo od 350 domaćinstava sravnjeno sa zemljom pri čemu su smrtno stradale 52 osobe, 16 ih je poginulo kao branitelji, a ostali su ubijeni kao civili. Ne tri godine nego trideset godina, tri desetljeća je prošlo od tada, a da se po pitanju naših hrabrih branitelja koji su braneći Saborsko dali svoje živote za današnju slobodu, nije učinilo ništa. Nije se učinilo ništa, osim što se nalaze na zajedničkom popisu na mramornoj ploči kod masovne grobnice u Popovom šancu, na kojoj se ne zna tko je branitelj, a tko civil. Doduše postoje 3 + 1 spomen obilježja na mjestima pogibije branitelja, koji su u očajnom stanju osim onoga na ulazu u Saborsko i onoga u Boriku kojeg su podigle i održavaju obitelji poginulih Ante, Darka i Ivice Dumenčića i Jose Štrka. To je činjenica, to je gola istina koju neki ne žele prihvatiti iz samo njima znanih razloga. Kad god se založim za istinu, za naše heroje, upućuju mi poruke u smislu; Kako se usuđuješ ...?, da ih ne citiram doslovno jer nebi bilo primjereno. Kako se usuđujem iznositi činjenice? Usuđujem se zato što mi je stalo do naših heroja, što me ljuti nepravda. Usuđujem se zato što sam slobodan jer nisam ničiji poltron i što nisam nikome ništa dužan.
Nerazumljiva mi je šutnja suboraca jer su s poginulima bili rame uz rame, mogli su i oni poginuti, mogle su i njihove obitelji ostati bez njih. Zašto se ne upitaju kako je obiteljima poginulih? Jači igrači među braniteljima to ne žele jer su oni svoja prava (zaslužena ili nezaslužena) ostvarili i briga ih za sve druge, a najmanje za poginule.
Medo je postao naš stalni gost ili smo mi pak sada njegovi gosti...!?
- Hitovi: 2378
Medo je postao naš stalni gost ili smo mi pak sada njegovi gosti jer nas ima podjednako na kilometar kvadratni. Fotografija snimljena na lokaciji Gornja Biljevina. Foto: Ivan Matovina
I u općini Saborsko je pao prvi ovosezonski snijeg
- Hitovi: 1289
U Čorkovoj Uvali, u nekada naseljenom djelu općine Saborsko sinoć je pao prvi ovosezonski snijeg. Malo prerano i za naše krajeve.
Snimljeno kod lugarnice na 870 m/nmv. Iznad Čorkove Uvale u masivu Male Kapele nalazi se vrh Cigelj na 1251.8 m/nmv.
Foto: Goran Matovina
U zadnja dva dana su pale velike količine kiše
- Hitovi: 1229
Prije samo nekoliko dana rijeka Jesenica jedva da je tekla, a danas nakon obilnih kiša u zadnja dva dana Jesenica je na skali od 0-10 sa 1 narasla na 9.
Srpski zločin u Vagancu, 9. listopada 1991.
- Hitovi: 1081
Srbi su 9. listopada 1991. godine opljačkali, razorili i zapalili selo Vaganac (Plitvički kraj). Ubili su 13 civila od kojih su neki živi izgorjeli u svojim, domovima.
U ovom ratnom zločinu srpske su paravojne postrojbe ubile 9 starijih osoba:
- Kata Lucija Bilen – Kaćuna 84. godina
- Manda Čančar – Mandić 85. godina
- Dane Jandrić – Danić 80. godina
- Milka Kukuruzović – Milkača 80. godina
- Mara Kukuruzović – Krekuša 80. godina
- Rojka Mikuljan 80. godina
- Jelka Mikuljan – Strina 86. godina
- Stipe Kukuruzović 55. godina (ubijen 10. listopada 1991)
Vaganac su Srbi prvo zasuli granatama i pretvorili ga u buktinju, a nakon toga krenuli s čišćenjem terena. Razorili su i mjesnu crkvu. Stanovništvo je izbjeglo pred navalom četnika. Ostali su ljudi starije životne dobi koje su Srbi ubili.
Za pokolj u Vagancu i ratni zločin nad civilnim stanovništvom nitko nikad nije odgovarao (stanje 12. kolovoza 2020.).
DA SE NE ZABORAVI! Dr. Marko Jukić
Zločin u Sertić Poljani 8. listopada 1991. godine
- Hitovi: 1536
U hrvatskoj javnosti nije poznato da se na isti dan kada je Hrvatski sabor prije 30 godina raskinuo državnopravne veze RH sa SFRJ, 8. listopada 1991., dogodio zločin pobunjenih Srba u Sertić Poljani kraj Plitvičkih jezera. U kontekstu navedenih događaja, Sabor je još 25. 6. 1991. donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, čime je pokrenut postupak razdruživanja od ostalih republika i SFRJ, kao i postupak za međunarodno priznanje. Na istoj Sjednici, Sabor je donio Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske. Posredstvom međunarodne zajednice, radi lakših pregovora o razdruživanju među jugoslavenskim republikama, Brijunskom je deklaracijom utvrđen tromjesečni rok odgode primjene Ustavne odluke od 25. 6. 1991. Istekom moratorija, 8. 10. 1991., Sabor RH donio je odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske sa SFRJ, čijim tijelima odriče legitimitet i legalitet. Istoga dana kada je istekao moratorij na hrvatsku Odluku o samostalnosti, zrakoplovi JNA bombardirali su Banske dvore u kojima je bilo smješteno tadašnje državno vodstvo na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom.
Sertić Poljana je naselje koje je 1991. godine bilo u sastavu općine Titova Korenica i imalo 38 stanovnika, od kojih su svi bili Hrvati. U upravnom crkvenom području, pripadalo je župi Saborsko u ogulinskom dekanatu, kao i danas. No, ne pripada općini Saborsko, već općini Plitvička Jezera u Ličko-senjskoj županiji te se u cijelosti nalazi u nacionalnom parku Plitvička jezera. Naselje su krajem 19. stoljeća osnovali doseljenici iz susjednog Saborskog. Vrhunac naseljenosti Sertić Poljana imala je 1931. godine, kada je brojila 147 stanovnika, a u Drugom svjetskom ratu i poraću imala je 25 žrtava (svi prezimena Sertić), među kojima su 3 civila i 18 domobrana, od kojih je 10 nestalo na „Križnom putu”. Prema popisu 2011. godine, naselje je imalo 12 stanovnika, od čega je 9 bilo starije od 65 godina.