Nakon komemoracije 27. godišnjice pada Saborskog mnogi moji poznanici i kolege s posla pitali su me, kao mještanina, zašto nije očišćen teren oko masovne grobnice, posebice onaj dio do ceste koji je zarastao u koprivu i grmlje. Što sam mogao drugo nego slegnuti ramenima.
Nije to sve, u neposrednom susjedstvu se čuo zvuk brusilile i bušilice koji je narušavao mir za vrijeme odavanja počasti stradalima. Kava je to bila sila da se nije moglo stati s radovima tih pola sata dok ne prođe ceremonija...?
Nisu li žrtve Saborskog zaslužile da tog dana sve stane makar na jedan sat...?
Grmlje zaklanja pogled s ceste na masovnu grobnicu
Komentari
Evo nekolicine turskih riječi koje smo usvojili u hrvatskom jeziku, a za neke od njih zapravo i ne postoje domaći ekvivalenti:
šećer, bakar, badem, alat, bubreg, čarapa, džep, jastuk, jorgan, jogurt, krevet, kutija, majmun, pamuk, rakija, tava, sat, top, boja, limun, badem, sapun, tambura. džezva, ćevap, čorba, fildžan, ćup, bunar, oluk, tavan, čardak, kat, kapija, avlija, barjak, pare, ćufte, komšija, sokak, papuče, zanat, dugme, šegrt, mušterija, kapara, dućan, perčin, kijamet, zeman, dušman, vakat, belaj, baksuz, adet, ćilim, raja, alka, bećar, kusur, minđuša, torba, barem, bostan, berićet, poboška (baška), čorba, divaniti, durati, đuvegija, vajda, čarapa, čekić, duhan, tava, sandale, šuga, timariti, kubura, kopča, kopile, kula, kundak, pamuk, šator, dud, tek, jok, i još neki koji mi sada ne padaju na pamet
Mnoge od ovih gore navedenih riječi koristili su naši stari, podcrtano
Prema tome ne treba puno pametovati, pogotovo pogotovo oni koji povijest računaju od 1941..ili 1918.