Teško pristupačan i nesiguran pogranični prostor Plitvičkih jezera u prvim zapisima, “zahvaljujući zastrašujućem dojmu prirode, nazivan je Hortus diaboli, tj. Vražji vrt. Putnik namjernik nosio je glavu u torbi zbog brojnih razbojnika”. Jedan od kroničara 1835. opisuje ga i kao austrijski Sibir. Ljepota prirode ipak nije mogla ostati netaknuta pa već krajem 19. stoljeća započinje turistički razvoj onoga što će 1949. godine postati i prvi formalni Nacionalni park u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji, vrijeme koje će označiti znatnije pretvaranje prirodnog okoliša u kultivirani krajolik obilježen i – arhitekturom. Plitvička jezera – Stoljeće izgradnje (izdavač UPI-2M) knjiga je dr. sc. Martine Ivanuš koja donosi iscrpan i pionirski pregled izgradnje od kraja 19. do kraja 20. stoljeća na prostoru današnjeg Nacionalnog parka Plitvička jezera. Intervju je dio serije u suradnji Vizkulture i projekta Motel Trogir.
Arhitektura je važan segment baštine parka
Prije koju godinu pojavila se na prvu nekome možda simpatična, no u osnovi suluda ideja da se plitvički slapovi noću osvijetle. Srećom, takva devastacija prirode nije prošla. U stoljetnoj praksi turizmom motivirane izgradnje na Plitvičkim jezerima, koji i što su bili najveći promašaji?
Martina Ivanuš: Čini se da su predlagači ostali dosljedni inicijativama Društva za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera s prijelaza 19. u 20. stoljeće. Tada je gradska gospoda uživala u noćnim vožnjama s bakljama osvijetljenim slapovima. Što se tiče mogućeg svjetlosnog onečišćenja, baklje su bile prihvatljivije rješenje osvjetljenja. Upravo je pregled povijesti direktnog i indirektnog utjecaja čovjeka na okoliš i tema knjige. Među najveće promašaje svakako spada apartmanizacija potaknuta odredbama Prostornog plana Nacionalnog parka Plitvička jezera iz 1986. godine. Kandidat za najveći promašaj sasvim sigurno je i neadekvatna komunalna infrastruktura. Je li promašaj korištenje betona i dinamita za uređenje parka u međuratnom razdoblju, iako zbog tih materijala i metoda danas imamo šetnice i pristupe špiljama Parka, je već tema za diskusiju.
CIJELI INTERVJU možete pročitati OVDJE