Kapela Rođenja Blažene Djevice Marije
Obnova stare župne crkve iz 1726 godine je dovršena 2014. godine
Obnovu financira ministarstvo kulture.
Saborsko se prvi put, u sačuvanom pisanom vrelu, spominje u Modruškom urbaru (lat. urbarium, urob ili urbar), iz 1486. godine, kao jedno od mjesta koje je 1449. godine u posjed dobio hrvatski ban Stjepan Frankopan II. Ozaljski. Mjesto je postojalo i prije, ali velika je vjerojatnost da ga je namjerno naseljavao Frankopan, nakon što je koncem XII. stoljeća dobio u posjed Modrušku županiju. Iz urbara je razvidno da je 1486. u Saborskom postojala katolička župa i u njoj crkva te da su kmetovi osim vlastelinske morali obrađivati i crkvenu zemlju. Ipak je sve uskoro, pred turskim naletima, uglavnom opustjelo, premda neki drže da Saborsko nikada nije posve bilo raseljeno. Žitelji su se sa svojim blagom pred Turcima skrivali u dubokim šumama. Kada se Plaščanska dolina naseljava pravoslavnim življem, Saborsko se naseljava katolicima, nešto iz Kranjske, a najviše iz Like. Iz urbara je razvidno da su postojala i sva naselja u današnjoj općini pod imenima; Zaborsko (Saborsko), Ieseniza (Lička Jesenica), i Pliškovo (Blata). Zanimljivo je još znati da Ogulin tada nije postojao.
SMJEŠTAJ
Crkva Blažene Djevice Marije izgrađena je na parceli 2829 k.o. Saborsko na brežuljku izvan naselja i glavne komunikacije Saborsko - Lička Jesenica. Do crkve vodi poljski put okomito na glavnu cestu. Parcela je ograđena suhozidom (nekadašnja cinktura) unutar koje je groblje novije datacije. Vanjski grobni ukopi položeni su oko cijelog oplošja. Crkva je pravilno orijentirana.
TLOCRT - Interna komunikacija (rekonstrukcija opisa nakon čišćenja)
Jednobrodna građevina manjih dimenzija, pravilno orijentirana. Pravokutnog je tlocrta sa svetištem u širini lađe s odrezanim kratkim uglovima, sa sakristijom sjeverno uz svetište i zvonikom "na preslicu" (za jedno zvono) u ravnini pročelja. Glavno pročelje bilo je jednostavno s lučno zaključenim ulaznim otvorom u centralnoj zoni, a crkva je bila osvijetljena prozorčićem istočno, te s po jednim prozorom sjeverno i južno u lađi. U sakristiju se ulazilo vratima sa zapadne strane, a osvijetljena je bila s prozorom na istočnoj strani. Prostor lađe bio je odvojem od svetišta trijumfalnim lukom. Lađa je pod grednikom s podgledom obijenim daskama. Prostor svetišta na uglovima ima snopaste pilastre s kapitelnim zonama koje nose kupolasti svod sa susvodnicima. Iz svetišta sjeverno ulazilo se u sakristiju čiji je prostor svođen križnim svodom (nap.: svodna konstrukcija očitana je iz danas vidljivih ostataka i nacrtne dokumentacije). U svetištu je bila menza od svijetlih kamenih ploča. Danas je prostor lađe od svetišta odvojen zazidom i u lađi je na istočnom zidu menza, zidana kamenom i ožbukana, a u donjem se dijelu čita godina - 1925. Izvorno je pod bio najvjerovatnije popločen kamenom.
OPIS PROČELJA - (rekonstrukcija nakon čišćenja od raslinja i krčenja urušenih dijelova, prema arhivskim fotografijama i tlocrtnoj dispoziciji).
Samostojeća jednobrodna crkva pravilno orijentirana s "poligonalnim" svetištem i sakristijom sjeverno. Zapadno pročelje ima naglašeno skošeni zabat s izduženom preslicom za jedno zvono. U centralnoj zoni su vrata s lučnim otvorom i pravokutnim prozorčićem lijevo, sada zazidanim. Sjeverno i južno pročelje osvijetljeno je s po jednim prozorom sa segmentnim nadvojem (op.: i u ranoj fazi također je bio po jedan prozor, ali su oba osvjetljivala centralni dio lađe. Danas su pomaknuti istočno zbog osvijetljavanja novog oltara). Na apsidalnom dijelu nisu pronađeni prozorski otvori, premda je logično da je izvorno postojao prozor na južnom zidu zbog osvijetljenja oltarne zone. Sakristija je imala jedan prozor istočno, a u nju se ulazilo vratima sa zapadne strane.
Krovište lađe je bilo dvostrešno a svetišta trostrešno i nešto niže; pokrov je bila šindra i u zadnjoj fazi utoreni crijep. (op.: tip krovne konstrukcije proizlazi analitičkog dijela opisa unitrašnjosti).
ARHIVSKI I DRUGI PODACI
Prve pisane podatke o Saborskom nalazimo u Modruškom urbaru iz 1486. g., kada su prilikom razdiobe imanja porodice Frankopan, knezu Bernardinu Frankopanu pripala 32 naselja, između kojih i Zaborsko (Saborsko). U vrijeme pisanja Modruškog urbara postojao je u Saborskom i Frankopanski dvorac (Ličke župe, god. 1985. str. 117), a urbar navodi i "zemle crikvene na Zaborski ki pop derzi" (arhiv senjske biskupije FA 3).
Iz gore navedenih podataka možemo zaključiti, da je u predturskom razdoblju područje Saborskog i njegova neposredna okolica bila naseljena, da je područje imalo zemaljskog i crkvenog gospodara te nije isključeno da je u Saborskom bila sagrađena i crkva.
Tijekom 15. i 16. stoljeća, u vrijeme značajnih turskih osvajanja frankopanskih posjeda Modruškog vlastelinstva, Saborsko je bio također podložan prodiranjau turskih pljačkaških četa, ali nema podataka da je potpuno opustio, već naprotiv, zbog svog geografskog položaja postaje zbijegom grupa i pojedinaca s ugroženog područja Rakovice i Bihaća.
Oslobađanjem Like 1699. godine od Turaka i pomicanjem turske granice prema Izačiću i Cazinu nakon Požarevačkog mira 1718. godine stvorili su se uvijeti za ponovnu organizaciju života na području Saborskog.
Prve podatke o župnoj crkvi i titularu donose nam kanonske vizitacije biskupa Ivana Benzonija (1730 - 1745.), iz kojih saznajemo da je u Saborskom župna crkva sv. Ivana Nepomuka, te da nema područnih kapela (Franjo Emanuel Hoško, Popis i stanje župa današnje gospićke biskupije - Bogovićev zbornik).
Župna crkva bila je sagrađena 1726. godine na ruševinama ranije crkve, a župom je upravljao 1735. godine Pavao Draženović, rodom iz Brinja, glagoljaš. Ista godine, pred ulaznim vratima u nazočnosti arhiđakona i generalnog vikara blagoslovljeno je zvono u čast sv. Ivana Nepomuka (Josip Burić, Biskupija Senjska i Modruška u 18. stoljeću - KS, Zagreb, 2002.).
Kartografski prikaz osmatranja prema turskoj granici iz 1769. detaljno određuje naselje Saborsko i poziciju današnje kapele u odnosu na naselje pod nazivom S. Johan Nepom. (sv. Ivan Nepomuk). Usporedbom suvremenog kartografskog prikaza (Veliki atlas Hrvatske - 112-C1) pozicija današnje crkve Blažene Djevice Marije odgovara župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka..
Prilikom analize strukture ziđa uočene su građevinske "reške"na spojevima svetišta i lađe, što nas upućuje na činjenicu da je apsida dozidana u kasnijoj fazi s početka 18. stoljeća. Kako je izgledalo prvotno svetište za sada nemamo spoznaje.
Uzmemo li u obzir gore navedene podatke možemo zaključiti slijedeće:
Današnja crkva Blažene Djevice Marije bila je u 18. stoljeću župna crkva sv. Ivana Nepomuka, sagrađena početkom 18. stoljeća na ruševinama crkve iz predturskog razdoblja.
Iz rukopisne građe "Podaci za župe" - zavedeno 1925. godine (Biskupski arhiv Senj) doznajemo da o postanku " ove župe nije nigdje ubilježeno, a župljani su se naselili bježeći pred Turcima iz Donje Like - Pazarišta". Za stanje kapelice navodi: "Jedna porušena kapelica - bivša župna crkva. Tradicija veli, da je postojala davno prije nego su Zaborčani ovamo došli. Ta će se kapelica obnoviti u spomen 1000-te godišnjice Hrvatskoh Kraljevstva"... Iz istog dokumenta saznajemo da je župna crkva, koja je bila sagrađena polovicom 19. stoljeća uz glavnu cestu posvećena sv. Ivanu Nepomuku 1863. godine. Tada je titular s današnje kapele prenijet na novoizgrađenu crkvu.
U šematizmu Senjske, Modruške i Krbavske dijeceze za 1915. godinu upisana je osim župne crkve sv. Ivana Nepomuka i kapela sv. Marka Evanđelista.
Uspoređujući stariju fotodokumentaciju s gore navedenim podacima možemo zaključiti slijedeće:
Kapela je skraćena za prostor svetišta 1925. godine (što pokazuje i kronogram na menzi) i tom je prilikom onovljena krovna konstrukcija s pokrovom na lađi. Titular crkve bio je sv Marko.
Podatke o grobnoj kapeli nalazimo i u "putnim bilješkama" konzervatorice dr. Anđele Horvat (Kaptolski arhiv, Zagreb) od 6. VII. 1961. godine gdje navodi: "južno od ž.c. na cesti, na osami s grobljem kapela sv. Marije od Rozarija. obnovljena 1925. neispravno. U unutrašnjosti drveni tabulat s tramovima, barokne profilacije.... Na oltaru samo slika Rozarij, slab rad. Dolje slika sv. Ivan Nepomuk, primitivan rad. Desno, slika sv. Roka, promitivan, slabiji rad".
Ovo je jedini opis unutrašnjosti s inventarom a titular je izveden iz centralne oltarne slike.
Međutim, kanonski zapisnici od 22. 11. 1979. godine i 8. 5. 1988. godine spominju grobnu kapelu a kao titular navode Porođenje Blažene Djevice Marije te posebice vizitator navodi da je " ista vrlo stara a narod je zove grčkom crkvom"
VALORIZACIJA
Unatoč teškim oštećenjima, današnja crkva predstavlja vrijedan primjer gradnje iz prve polovice 18. stoljeća koja svojim položajem, arhitektonskim oblikovanjem pod utjecajem primorskog graditeljstva i povijesnim kontinuitetom neprekinutog obavljanja kulta na istom mjestu, ima graditeljsko i kulturno- povijesno spomeničko svojstvo.
Stoga je potrebno prići cijelovitoj obnovi.
Stručna suradnja: mr.sc. Davorin Stepinac, dipl. ing.arh.
Marinka Mužar, prof. pov. umj.
RADOVI NA OBNOVI
Crkvica u obnovi
Vanjski izgled obnovljene crkvice
Unutrašnjost obnovljene crkvice
Transkripcija i analiza zvona i križa
Dana 13.06. 2013 po pozivu župnika bila sam zajedno s mr. D. Stepincem u Saborskom sa ciljem uviđaja u pohranjene predmete iz ž.c. sv. Ivana Nepomuka (koja je do temelja uništena u Domovinskom ratu), u novouređenom prostoru župnog dvora, znatno oštećenog za vrijeme Domovinskog rata i u cijelosti saniranog tijekom 2013. godine. U podrumskom dijelu župnog dvora bili su pohranjeni predmeti stilskih odlika – ZVONO I KRIŽ. U nastojanju da pobliže saznamo kad je zvono pronađeno i pohranjeno u prostor kurije, doznali smo od zvonara i župnika da je po završetku Domovinskog rata zvono bilo u privatnoj kući u Plavča Dragi, zaseoku u općini Plaški. Kako je preslica s otvorom za zvono projektirana temeljem arhivske fotografske snimke iz 1961. godine (fototeka Ministarstva kulture M-R-18 S-1 „Kapela sv. Marije od Rozarija na groblju kao pregrađena srednjovjekovna građevina; pročelje sa zvonikom na preslicu“ foto N Vranić 6.VII 1961), pristupilo se analizi originalnog naknadno pronađenog zvona, s ciljem valorizacije i mogućoj pripadnosti rekonstruiranoj grobnoj kapeli te po mogućnosti postavljanju na izvorno mjesto.
Unatoč neadekvatnom smještaju - otežana dostupnost za cjelokupnu analizu zvona i križa – na terenu je izrađena skica predmeta s mjerama, prepisan i očitan lat. tekst.
CRKVENO ZVONO/ PAVLI DE POLIS/ 1734/ VENECIJA materijal, tehnika: zvonovina (slitina bakra i kositra), željezo, pijesak (ili ilovača), kalupnik, taljenje, lijevanje, cizeliranje
visina (mjereno do tjemena, odnosno kruništa) - 44cm.
promjer donjeg otvora – 50cm.
promjer kruništa – 27cm.
Opis: Zvono se sastoji od kape s kruništem na kojoj su pričvršćeni držači (tjeme i držači su naknadno zavareni!) i trupa s reljefnim prikazima. Trup zvona podijeljen je horizontalnim ukrasnim trakama koje dijele zakrivljenu plohu na četiri polja. Gornje polje kruništa ukrašeno je reljefnom trakom srcolikog palminog lista. U središnjoj plohi simetrično su izvedena četiri lika u plitkom reljefu: Golgota, sv. Juraj, Bezgrješno Začeće, i sv. Ivan Nepomuk.
Pod raspetim Kristom na križu je prikaz lubanje (Golgota) a nasuprot je lik sv. Ivana Nepomuka u svećeničkoj halji, s biretom na glavi, koji u rukama drži križ s Raspetim i palminu grančicu. Reljfni lik sv. Jurja na konju koji ubija zmaja prikazan je razvedeno baroknom obrisnom linijom kao i nasuprotni prikaz Immaculate.
U donjem dijelu zvona koji se blago izvija ispod reljefnih figura, nalazi se tekst odijeljen horizontalnim trakama. U gornjoj zoni tekst glasi: ♣ (cvjetić) GENS ZABORSKEN.▲PIGNVS.OFFERT-TIBI O BEATE IOANE NEPOMVCENE-LABORE BONI♣(cvjetić), a u slobodnom prijevodu: Saborski rod zalogom prikazuje tebi Sveti Ivane Nepomuče svoje brige i sreću.
U donjoj zoni tekst glasi: PAST▲PA VI. I DRASENOVIZ ET GEORGH SPEHAR PRAESBITERI ANNO MDCCXXXIV
Donji obod trupa s otvorom je blago ispupčen, ukrašen trostrukim horizontalnim trakama, ploha međuprostora je glatka, ukrašena jednom fitomorfnom kartušom unutar koje slijedi tekst:OPVS/PAVLI DE POLIS/VENETI
Zvono u Saborskom je signirano venecijanskom radionicom De Polis, autora Paola de Polisa. Tragom dostupnih pisanih izvora (Kamilo Dočkal, Naša zvona i njihovi lijevaoci, Zagreb 1942; Snježana Pavičić, Prilog poznavanju crkvenih zvona Hrvatske, Peristil 41-1998 str.43-50;S. Lina Slavica Plukavec, Zvona zagrebačke Prvostolnice-integralni dio europske kulturne baštine, Crkvena kulturna dobra, analceta 2, Nadbiskupija zagrebačka, Ured za kulturna dobra, 2004., str. 9-53) zabilježeno je djelovanje venecijanske obiteljske radionice zvono ljevača na području Istre, Modruške i Zagrebačke biskupije.
Kako navode gore citirani autori, Joannes Baptista de Polis, najstariji član porodice izradio je zvono za Grižane 1611.g. (danas u crkvi sv. Martina u Grižanima), Bartolomes de Polis za Modruš i Gospić 1695. godine. O primjerku zvona iz Hrvatskog povijesnog muzeja ljevača Pavla de Polisa iz 1725. godine izvještava autor teksta Snježana Pavičić, (Peristil br.41-str.45) te po prvi puta navodi ime autora zvona - Pavla iz porodice de Polis. Drugo zvono istog autora nalazi se u Saborskom, s odrednicom iz 1734. godine a zvono potječe iz venecijanske ljevaonice.
Stoga možemo ustvrditi da je porodica De Polis tijekom 17 i 18. st. aktivno koristila venecijansku ljevaonicu za područje Modruške i Senjske biskupije iako su posjedovali ljevaonicu i u Trstu (braća de Polis lijevaju zvono 1656. godine za crkvu BDM u Krasnom; Antonius de Polis za crkvu BDM u Novigradu na Dobri 1695.godine. Haeredes (Eredi) de Polis radi za Modruš 1703. godine te Udbinu 1754. godine).
Reljef sv. Ivana Nepomuka na zvonu iz Saborskog potvrđuje tezu da je barokno zvono koje je izliveno 1734. godine bilo namijenjeno župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka. Zvono Pavla de Polisa sa reljefnim prikazom sv. Ivana Nepomuka blagoslovio je 24. I 1735. „ad portam ab occidente“ tj. pred ulazom u današnju kapelu, biskup Benzoni u nazočnosti generalnog vikara Wolfganga Čolića, (Josip Burić, Biskupije senjska i modruška u XVIII stoljeću Gospić Zagreb 2002 str.209; arh. sign FA 31 Biskupski arhiv u Senju) nakon njene obnove i produljenja crkve za prostor svetišta 1727. godine.
O postojanju zvona na preslici današnje kapele dokazuje i fotografija iz 1961. godine a snimljena je prilikom reambulacije terena djelatnika Konzervatorskog zavoda iz Zagreba, ali na žalost zvono nije bilo zapaženo kao predmet primjeren za analizu. Stoga ne možemo sa sigurnošću zaključiti da je upravo zvono iz 1734. bilo kontinuirano do Domovinskog rata na istoj poziciji, jer je u kanonskom zapisniku iz 1979. godine. zabilježeno da se zvono nalazi u župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka
Na terenu u Saborskom na kapeli Rođenja BDM izvršena je usporedba s nacrtnom i rekonstruiranom preslicom u odnosu na naknadno pronađeno povijesno zvono, te je utvrđeno da zvono u cijelosti odgovara izvedenom otvoru na preslici. Stoga je postavljeno na izvorno mjesto- današnje kapele BDM, a povijesno barokne župne crkve sv. Ivana Nepomuka.
KRIŽ
materijal, tehnika: željezo, boja za metal, taljenje, kovanje
visina: 166cm (patibulum)
širina: 104cm (antena)
promjer rozete: 26cm (vanjski krug na sjecištu); 13cm (rozeta na sjecištu)
Opis: Osnovu križa čine dvije kvadratne crno obojene cijevi koje su na krajevima s tri strane zaštićene pravokutnim pločicama sa zavarenim trolisnim ukrasima. Na sjecištu križa zavarena je broncirana rozeta s ukrasnom zakovicom te metalnim krugom koji obujmicama drže volutne ukrase koji dotiču krakove križa. U donjem dijelu križa je naknadno izveden drveni usadnik ojačan željeznim trakama.
Prilikom primjene umjetničke obrade metala zamjetna je upotreba elemenata ranijih stilskih odlika pa nije moguće sa sigurnošću odrediti da li je pronađeni križ bio iskovan u 18.st za današnju kapelu na groblju, ili pak za novu župnu crkvu izgrađenu 1864. godine uz glavnu cestu, budući da nije na predmetu pronađen žig majstora ljevača. Reambulacijom terena konzervatora nadležnog KO Karlovac nakon Domovinskog rata u 10.mj 1995. godine, na približnoj poziciji svetišta porušene župne crkve sv. Ivana Nepomuka pronađen je gore opisani križ u šuti minirane crkve. Usporedbom s fotografijom pročelja iz 1961. godine (Ministarstvo kulture RH sign.M-R-18 S-1 foto:N.Vranić) zamjetno je postojanje križa stilskih odlika na poziciji svetišta pa možemo pretpostaviti da je prilikom prijenosa zvona iz današnje kapele u novoizgrađenu župnu crkvu prenijet i križ na gore opisano mjesto u svetištu kako bi se i memorijom naglasilo starije postojanje župne crkve.
Kako pak Vizitacije navode, zvono i križ iz današnje kapele prenijeto je 1864. god. u novoizgrađenu župnu crkvu sv. Ivana Nepomuka što potvrđuju arhivski podaci, jer je današnja kapela BDM bila je u „trošnom stanju“ a posveta novoizgrađene župne crkve iz 1864. uz glavnu cestu prenijela je i titulara sv. Ivana Nepomuka. Iz zapisnika kanonskih vizitacija od 22. 11. 1979. godine zapisano je sljedeće: „Ima jedno malo zvono (da dopunim) ali je već davno prenijeto u glavnu crkvu“ (arhiv Riječko Senjske nadbiskupije). Kanonski zapisnik od 8. svibnja 1988. godine ne spominje postojanje zvona ali donosi sljedeće podatke: „Kapela na groblju je stara. Ljudi u Saborskom ju nazivlju grčkom crkvom. Nisu poznati podaci o gradnji te kapelice…..“ Popravljena je 1974. godine. Ove godine sprema se temeljito obnoviti. Nije registrirana kod konzervatorskog zavoda“. Popisna posebna komisija prilikom popisivanja ratne štete na nepokretnim spomenicima kulture od 9.5. 1996. godine utvrdila je za kapelu BD Marije V kategoriju oštećenja s opisom: „Izravnim pogocima granata tijekom listopada 1991. godine u potpunosti uništena krovna i stropna konstrukcija te pokrov. U potpunosti je uništena preslica…“
Tijekom pripremnih građevinskih radova za sanaciju i rekonstrukciju crkve, na zidnim plohama lađe uočeni su zazidani prozorski otvori iz prethodnih faza od kojih su danas prezentirani prozori iz 16. stoljeća. Čišćenjem nekontroliranog raslinja i smeća u prostoru pravokutnog svetišta i sakristije koje je bilo u cijelosti napušteno već 1925. godine i odvojeno zazidanim otvorom trijumfalnog luka, uočeni su ostaci kutnih snopastih pilastara s kapitelnim zonama i pozicija menze u svetištu, a u sakristiji su bili vidljivi ostaci svodne konstrukcije u „peti svodnog polja“ i naznačena visina i pozicija prozorskog otvora. Prostor svetišta i lađe temeljem nalaza na građevini ali i arhivskih podataka, rekonstruiran je iz razdoblja baroka (1727.god.) kada je i crkva produljena za prostor svetišta.
Obzirom na stilske karakteristike crkve i pripadajućeg zvona, kao i prikazanu geografsku poziciju crkve sv. Ivana Nepomuka s naznačenom komunikacijom iz 1769. godine, može se sa sigurnošću ustvrditi da je današnja grobna kapela Rođenja Blažene Djevice Marije bila župna crkva sv. Ivana Nepomuka, te je danas sanirana i rekonstruirana u izvornim ranobaroknim odlikama s očuvanom ranijom strukturom u prostoru lađe.
Marinka Mužar, prof.
Važan događaj u našoj župi zbio se 8. rujna 2014. kada je biskup gospićko-senjski dr. Mile Bogović blagoslovio oltar obnovljene crkvice. (slike ispod)
