Program pohoda po Planinarskom putu „Izvor voda”
Planinarski put Izvor voda svečano je otvoren 25.8.2018., uz nazočnost načelnika Općine Saborsko, lokalnih planinara i onih iz Zagreba, Karlovca, Ogulina, Otočca, Plaškog, a od domaćeg župnika i blagoslovljen. Godišnji pohod se zakazuje uvijek na zadnju subotu u kolovozu, datum 26. u ovoj 2023.
Trasiranje, a zatim i markaciju, planinarskog puta po sadašnjem pravcu inspirirala je povijesno-kulturna baština Saborskog, prirodna bogatstva šuma, planinskih livada, rijeke Jesenice i drugih potočića, te njihovih izvora pitkom vodom, i to sve na malom prostoru. Markiranje puta, te njegovo čišćenje i prokrčivanje izveli su tijekom ljeta 2018. godine u nekoliko akcijskih dana članovi Udruge rekreativaca, planinara i izletnika – URPI Mala Kapela iz Plaškog i mještani Saborskog.
Put je kružnog oblika i spada u red laganih tura za hodanje jer nema stjenovitih i drugih teških dionica. Drugi je pak svrstavaju i nazivaju umjereno teškom zbog dužine koje treba preći, pun krug oko 15-16km, s tek tri strmije, kraće dionice. Bez odmora i u dobroj kondiciji može se preći za oko četiri sata, međutim, u praksi je to najčešće prekrasnih 7-8 sati uz ugodne odmore na vrhu Alan, na rijeci Jesenici kod Lovačke kuće i uz šest šumskih, što većih što manjih, vrela pitke vode. Dobra je mjera, i mnogi upravo tako čine, polazak od crkve i završetak kod Lovačke kuće, oko 10km, a do ovdje iz drugoga pravca mogu doći mini-bus. kombi, automobili.
Planinari, šetači, turisti i drugi posjetitelji na planinarskom putu „Izvor voda” na svom pravcu kretanja vidjet će i upoznati slijedeće znamenitosti:
1. Spomenik „Ranjena golubica” na mjestu masovne grobnice iz Domovinskog rata. Ovo je ujedno polazna točka, u neposrednoj blizini nove župne crkve koja je na mjestu stare porušene.
2. Križni put, počinje ovdje i završava na Gladnom vršku – Alan, simbolizira stradavanje mještana za slobodu i neovisnost Hrvatske kroz povijest. Slijedeći križni put Isusove muke i smrti na križu, ali i Uskrsnuća, Saborčani razmišljaju o svojim žrtvama u raznim ratovima, pa i o predaji svog naseljavanja na ovom prostoru, o ljudskim životima koji su ovdje rođeni i stradali za Hrvatsku. O svakom križu brine neka institucija (općina, župa), a većinom predstavnici obitelji po prezimenima. Često se može čuti izraz Križni put Saborčana umjesto Križni put u Saborskom.
3. Crkva u groblju posvećena Rođenju BDM spomenik kulture nulte kategorije. Uspješno restaurirana nakon rušenja u Domovinskom ratu.
4. Vrh Alan 748 mnv najviša je točka ovoga puta i nije njegov kraj, već prva četvrtina. Na lokaciji Gladno brdo (vršak) završava Križni put. Ovdje postoji sjenica i minijaturna drvena prostorija, koja uglavnom služi za održavanje mise, ali i za skloniti se u slučaju kiše. Na južnoj strani od središnjega križa nalazi kota vrh Alan, a nekoliko metara dalje još su vidljivi pješački rovovi iskopani za obranu Saborskog 1991.g. Još uvijek izazivaju zanimanje i atraktivni su za djecu i mlade.
5. Kuk, prvi izvor u šumi, nekada život za malobrojne stanovnike sela Vukovići kojega više nema.
6. Preko planinskih livada, već dobro zaraslih drvetom bijeloga bora, starim stazicama i putevima za zapregu koji su vodili do mlina za žito na vrelu Jesenice (Zelenke) stiže se do glavne „atrakcije” prirode, Veliko vrelo rijeke Jesenice ili Zelenke kako je narod saborskog još uvijek naziva.
7. Preteći rijeku, potom savladavajući jedan uspon u šumi, pa jedan malo strmiji spust i dolazimo s boka do plitke pećine Lice Isusovo. Reljef stijene (5-6m visine) iznad ove pećine podsjeća na repliku lica Isusovog kakvo se nalazi na Torinskom platnu.
8. Malo vrelo Jesenice, Kebino vrelo, sada je vodocrpilište pitke vode, nešto manjeg intenziteta nego ono Veliko, ali ipak stalno, cjelogodišnje i u lijepom okruženju borove šume. Ispod željezničke postaje Lička Jesenica. Do njega se stiže za dvije minute od pećine, a naprijed, slijedeći uski, ali moćan tok ovoga kraka rijeke stižemo do drveno-željeznog mosta preko kojeg se stiže po prvi puta na desnu obalu rijeke kod Lovačkog doma. Tu je stari bent, brana, koji je skupljao vodu za mlinove. Ispred doma je veća asfaltirana površina, a u domu struja, što je pogodno za organiziranje okrjepe i zabave uz druženje. Ovdje neki prestaju s pješačenjem, po njih se dođe automobilom asfaltiranom cestom.
9. Ovi koji su kondiciono spremniji i koji nisu „zaglavili” u piću mogu nastaviti prema Saborskom prolazeći kroz šumu i nailazeći na tri stalna izvora vode: Vejnovac i Mandino vrelce su slabijeg dotoka vode, dok je Vrilce izuzetno izdašno cijele godine. Vrilce je jako zanimljivo za promatranje, vidi se „oko” pukotina u stijeni iz koje voda vrije, izlazi kao pod tlakom. Od vode ovoga izvora nastaje potočić koji putuje kroz nepregledne šume bora do svoga utjecanja u Jesenicu.
10. Bukovača, je strmiji uspon kroz borovu šumu, nema bukve, koji je dosta strm i oni slabije kondicije moraju često odmarati. Lako se zadiše, ali svaki udisaj, udisaj je zdravlja borove šume i njenih mirisa i drugih blagodati.
11. Spomen obilježje na mjestu pogibije četvorice branitelja je na vrhu Bukovače gdje se ulazi u zaselak Štrkovi – Brdine.
Nakon stotinjak metara izlazi se na lokalnu cestu kojom se vraća na polaznu točku.