Saborsko (još 1880. iskazano pod imenom Zaborsko) se prvi put spominje 1486. u Modruškom urbaru, kao već tada znatno opustjelo. Najkasnije od 1528. pa sve do početka 18. st. je potpuno pusto i porušeno. Stari stanovnici (Zaborci) bili su frankopanski kmetovi, čakavci, iseljeni u sigurnije frankopanske posjede. Tragove iseljavanja imamo u imenu Zaborsko Selo kraj Netretića i prezimenima Zaborski i Zaborac. Oslobođenjem Like i Krbave od Turaka, nakon 1699. stječu se uvjeti za ponovno naseljavanje Saborskog. Kolonizirano je do 1726., kada je na ruševinama srednjovjekovne crkve nadograđena nova (danas kapelica na groblju). Nemamo pisane povijesne izvore iz tog doba o porijeklu stanovništva Saborskog, ali imamo često nepouzdane: narodnu predaju i kasnije naknadne izvore. Imamo i znamenitu podjelu na "peterostruki narod" u Lici i Krbavi koju prvi 1702. spominje senjsko-modruški biskup Brajković (Hrvati, Bunjevci, Turci, Kranjci, Vlasi). Nabrojit ću porijeklo stanovništva redom po najčešćim prezimenima (ili kako Saborčani kažu plemenima) do 2. svj. rata, od najčešćih Vukovića i Matovina nadalje.

VUKOVIĆI - najčešće prezime do 1948. Bilo ih je blizu 500 od oko 3350 katolika Saborskog i okolnih zaselaka 1939. prema matici župe. Koncentrirani najviše u donjem selu i izumrlim zaseocima Ravni Lug i Vuković Kapela. Kasnije naselili i dio Senja u gornjem selu i dio Kuselja. Glavni nositelji ikavsko-ekavskog izgovora i čakavskog leksika. Prema predaji, u Saborsko su došle "dvi grane Vukovića" koje nisu bile povezane, ali ne navodi odakle su došli. Prilikom doseljavanja u Varoš (u d. selu) naišli su na temelje i ukopane podrume nekadašnjih kuća, a na ruševinama crkve bilo je izvaljeno veliko stablo. To su tumačili legendom o Grcima koju su zbog snijega na Petrovo otišli iz Saborskog. Krizmanić spominje jedne Vukoviće doseljene od Brinja, a 2. od Drežnika. Ovo drugo ne može biti točno, jer je Drežnik oslobođen tek krajem 18. st. i naseljen oko 80 g. nakon što su Vukovići već zabilježeni u Saborskom. Upravo je Orihovo Selišće (danas Selište Drežničko) kolonizirano iz Saborskog i danas su većinom ista prezimena. Isprva je to mjesto gdje su prema katastru iz 1776. g., 32 saborčanske graničarske obitelji čuvale granicu i imale svoje kuće s istim kućnim brojevima kao i u Saborskom. U njima su se mlađi sinovi sa svojim obiteljima trajno nastanili. I danas se nazivaju Selišćani, ali su izgubili svijest o svom porijeklu iz Saborskog, dok ga nije u svojoj knjizi dokazao Selišćan Drago Brajdić. Selište je bitno za porijeklo Vukovića i zbog obitelji Vuković s dodatnim prezimenom Murković koja potječe iz Stajnice (Brinje), a njen najpoznatiji član je austrijski podmaršal Ivan Vuković "Murković". S obzirom da su se Vukovići u Selište naselili iz Saborskog, barem dio Vukovića se u Saborsko naselio iz Stajnice, što se poklapa i s čakav. ikavsko-ekavskim obilježjima. Dio Vukovića je mogao doći i iz okolice Ogulina, npr. iz zaseoka Vukovići u Zagorju, gdje žive čakavci koji imaju kaj, a naglasak im je uglavnom kao u štokavskom.

MATOVINE - 2. najčešće do 1948. i danas najčešće prezime u Saborskom. Za razliku od Vukovića za koje i Krizmanić bilježi da su se mnogo više iseljavali iz Saborskog, ali i ginuli u 2. svj. ratu (najmanje 101 Vuković iz Saborskog žrtva je 2. svj. rata i poraća), Matovine su više ostajali u Saborskom. Koncentrirani su gotovo svi u gornjem selu (Senj, Funtana), Biljevina, a zahvaljujući velikom broju djece naselili su i Kuselj, Matovinsku Lisinu i dio Poljanka. Matovine su bez ikakve sumnje bili Bunjevci. Glavni su nositelji bunjevačke štok. ikavice, ali su u Saborskom preuzeli i neka čak. obilježja. U nekim naknadnim izvorima se navodi da stanovnici Saborskog potječu iz donje Like - Pazarišta. To se dakako može odnositi samo na Matovine i Hodake, ali čini se da su Pazarišta samo jedna etapa seoba Matovina i Hodaka, također Bunjevaca. Prezime Matovinović, također bunjevačko, postoji danas u Ličkom Cerju i Sv. Roku. Za Matovine postoji predaja da su se ranije zvali Balenović i da su dobili naziv prema nekom velikom Mati (Balenoviću). Baleni (Balenovići) su poznato bunjevačko pleme, a za Bunjevce su karakteristična i prezimena na -ina. Prema popisu SR Hrvatske 1948., može se sa sigurnošću zaključiti da svi Matovine potječu iz Saborskog. Broj Matovina koji danas živi u Zagrebu, Slavoniji, Rijeci, SAD-u itd. pokazatelj je masovnosti iseljavanja iz Saborskog. Dio gornjeg sela koje su naselili zove se Senj, pa je moguće i da je bunjevačka okolica Senja bila zadnja etapa u seobi Matovina u Saborsko.

SERTIĆI - 3. najbrojniji. Izvorno uskoci, naseljavaju se na brinjsko područje, odakle kao ikavsko-ekavski čakavci naseljavaju različite dijelove Saborskog (centar, Skradu, Potoke), odakle dio krči i osniva Sertić Poljanu.

ŠPEHARI - Spadali u skupinu "Kranjaca". Inače su susjedni pravoslavci sve Saborčane nazivali Kranjcima. Špehari su doselili s područja Ogulina i/ili Bosiljeva. Prilikom doseljavanja govorili su kaj, čakavsko-kajkavskim ikavsko-ekavskim idiomom. Starinom potječu iz Kočevja, moguće od kočevskih Nijemaca (Späher). U Saborskom nazivani i Špejari, naselili su se u centar u blizini crkve i škole.

GRDIĆI - Dijele 4. mjesto po brojnosti sa Špeharima. Doselili iz ogulinskog Zagorja kao ikavsko-ekavski čakavci koji imaju kaj, naglasak uglavnom kao u štokavskom. Bez obzira što pripadaju različitim narječjima, Saborčani i Zagorci imaju brojna zajednička obilježja u govoru. Grdići su se naselili u donje selo, centar i najviše u Skradu, prisilno iseljenu zbog blizine slunjskog vojnog poligona.

HODACI - šesti po brojnosti. Izvorno možda nisu Bunjevci, ali se s njima naseljavaju na ista područja i nositelji su štokavske ikavice. U Saborskom naseljavaju isključivo gornje selo. Osim njega i Selišta, naseljavaju ostalo rakovičko i plitvičko područje. Poznati i kao Odaci. Prezime Odak iz drniške i trogirske Zagore vjerojatno je nastalo od Hodak, što ide u prilog bunjevačkom porijeklu.

BIĆANIĆI - Isprva u Lici bilježeni kao Bišćanići, za vrijeme Turaka su doselili iz Bihaća u brinjsko i dabarsko područje, odakle se nakon više generacija naseljavaju u Saborsko kao ikavsko-ekavski čakavci, isključivo u donje selo. Od ličkih Bićanića koji su iselili u Slavoniju nastali su Bičanići. Činjenica da danas Bičanića u RH nema mnogo manje od Bićanića, govori o razmjeru iseljavanja.

KOVAČIĆI - Na saborčanskom se izgovaraju s naglaskom na 2. slogu. Spadali u skupinu "Kranjaca". Doselili iz Gorskog kotara, govorili kaj. Naselili se u donje selo i Skradu.

KRIZMANIĆI - Iz skupine "Kranjaca". Doselili iz Gorskog kotara (Severin ili Lukovdol), govorili kaj.

MALKOČI - U množini se izgovaraju s naglaskom na 2. slogu. Imaju isto prezime kao jedna od najmoćnijih osmanskih obitelji, čiji su članovi bili i osvajači i gospodari Like i zap. Bosne. Prema predaji, pobjegli su pred Turcima iz Bosne. Nije isključeno ni da potječu od pokrštenog muslimana. U Saborsko su doselili kao štokavci ikavci i naselili se u donje selo i na Alan (Malkočevo brdo).

CONJARI - U Saborskom prvotno zabilježeni kao Zollneri. Starinom potječu iz Kočevja, vjerojatno od kočevskih Nijemaca. Iz skupine su "Kranjaca". Vjerojatno je prezime Conjar nastalo u Saborskom od Colner (Colnar, Zollner). Doselili su s područja na kojem se govori kaj, iz Gorskog kotara u Conjare u gornjem selu.

ŠTEFANCI - Porijeklo prezimena Štefanac treba tražiti na širem području od Modruša do Karlovca. To je i područje odakle naseljavaju donje selo, a kasnije Skradu. S obzirom da su Drežnik Grad i Cetingrad oslobođeni od Turaka tek krajem 18. st., a nakon toga kolonizirani, netočne su Krizmanićeve tvrdnje o djelomičnom naseljavanju Saborskog iz tih mjesta, jer u matičnim knjigama su saborčanska prezimena prisutna u Saborskom u 1. polovici 18. st. Prilikom doseljavanja govorili su ča ili kaj.

DUMENČIĆI - Naselili se u donje selo kao ikavsko-ekavski čakavci iz brinjskog područja (Stajnica).

TOMŠIĆI - Kao i Vukovići i Grdići, Tomšići se spominju na području Like još u srednjem vijeku. Često se navode i kao povratnici iz Kranjske. Od 1775. do danas su malobrojni, ali prisutni na području čakavskih Oštarija i to je možda ishodište njihove seobe u Saborsko.

ŠTRCI - Prezime Štrk je vjerojatno nastalo od Šterk (njem. Sterk). "Kranjci" doseljeni iz Gorskog kotara u donje selo.

GALOVIĆI - "Kranjci" koji potječu iz južne okolice Duge Rese (Cerovački Galovići, Galović Selo). Doselili kao govornici čakavsko-kajkavskog ikavsko-ekavskog idioma, imali su kaj.

ČORCI - Naselili iz Vrhovina najviši dio Saborskog - Čorkovu Uvalu (oko 900 m NV), gdje su isprva živjeli samo ljeti u planinskim stanovima. Kasnije su se neke obitelji trajno naselile i održavale vezu s Vrhovinama. Miješaju štok. ikavicu i ijekavicu pod utjecajem vrhovinskih Vlaha.

ŠOLAJE - Pravoslavni Vlasi, ijekavci iz susjedne Ličke Jesenice naseljeni nakon 1700. u donje selo. Održavali vezu s L. Jesenicom. Imali su svoje pravoslavno groblje u Saborskom.

ŽAGROVIĆI - Doselili iz Gacke (Sinac) kao ikavsko-ekavski čakavci.

SABLJACI - Noviji naseljenici u gornje selo. Starinom iz Bihaćke krajine doselili na ogulinsko područje, odande u južni Kordun pa u Saborsko iz Korita kao štokavci.

ANTOLIĆI - Doselili kao kajkavci iz nepoznatog područja. Starinom potječu s područja između Novog Marofa i Krapine. Danas ih više nema u Saborskom.

SPUDIĆI - Doselili s područja između Netretića i Barilovića. Više ih nema u Saborskom.

BUTORCI - Bunjevci doseljeni vjerojatno iz vinodolskog zaleđa. Više ih nema u Saborskom.

FRANJKOVIĆI I BRAJDIĆI- Doselili iz ogulinsko-modruškog kraja. Više ih nema u Saborskom.