Ove godine se slavi 30, godišnjica oslobađanja okupiranih hrvatskih područja tzv. SAO Krajine vojno redarstvenom operacijom OLUJA. Veliki je to dan za Hrvatsku, kada smo konačno uspostavili kontrolu na "cijelom" teritoriju, osim nad Istočnom Slavonijom i Baranjom, što će se dogoditi nekoliko godina kasnije mirnom reintegracijom. Oluja se slavi svake godine, na razne načine i na raznim razinama, počevši od najviše državne, pa do onih lokalnih. Već je najavljena proslava Oluje u Saborskom 5. kolovoza, to je ujedno i dan oslobođenja Saborskog.
Program za proslavu je cjelodnevni; odavanje počasti poginulima i ubijenima, sv. misa, turnir u sportovima, kuhanje gulaša, pečenje vola na ražnju i završno zabava uz "Top bend".
Dok s jedne strane branitelji i generacije koje su rođene u ratu i poslije rata organiziraju i slave Oluju, s druge strane poginuli branitelji nemaju dostojan spomenik u Saborskom (slika ispod). Takva proslava je po meni licemjerje! Možda se mnogi neće složiti sa mnom, ali ja ne mogu slaviti na taj način dok god branitelji ne dobiju ono što zaslužuju, tog dana ne želim biti ni blizu Saborskog kojeg beskrajno volim, tako će mi biti lakše. To je moj čin pobune protiv takve politike. To je grijeh do neba i moja velika zamjerka braniteljskim udrugama, općinskim čelnicima i našem narodu kao takvom.
Ovo je jedan od tri "spomenika" poginulim braniteljima, ŽALOSNO!
"Spomenik" poginulim braniteljima u šumi iza Sertić Poljane.