Pročitao sam dio knjige koji se odnosi na Saborsko – svega 4 do 5 stranica, i to u izdanju manjeg formata. Potpisane autorice u ovoj knjizi bave se jezičnom baštinom okolice Karlovca, Generalskog Stola i Saborskog.
Nakon lošeg članka Govor Saborskoga u kontekstu susjednih štokavskih ikavskih govora autorica Marijane Crnić Novosel i Marine Marinković, u ovoj je knjizi govor Saborskog opisan znatno bolje (iako mnogo kraće). Možda je tome pridonijela i polemika o spomenutom članku, koju je Ivan Vuković vodio s autoricom knjige na simpoziju održanom 17. svibnja 2025. u Saborskom na istu temu.
Odmah na početku poglavlja 12.2. Saborsko uočio sam netočnost: za 2021. godinu naveden je broj stanovnika od 510, iako je te godine u Saborskom popisano samo 334 osobe. Broj 510 ne odgovara ni na razini cijele općine, gdje je 2021. popisano 474 stanovnika. Također, u knjizi se toponim iz Modruškog urbara iz 1486. pogrešno interpretira kao Zaborski umjesto izvorno Zaborsko.
Što se tiče opisa govora Saborskog, on je prilično dobro prikazan, premda na malom prostoru i uz nekoliko meni spornih primjera: gud (gut), zbabna (noseća), kru (kruv), merlin (mrkva), počokat (poćokat).
Ne isključujem mogućnost da je autorica neke od tih riječi zaista čula od govornika, budući da u Saborskom postoje razlike između donjeg i gornjeg sela. Primjerice, u donjem selu (Tuk) kaže se čojak (čovjek), dok se u gornjem upotrebljava oblik čojek.
Međutim, za riječi merlin (mrkva) i zbabna (trudna, noseća) mogu sa stopostotnom sigurnošću tvrditi da se nikada nisu govorile u Saborskom.
Iz knjige:
Po meni su to Oštarije, a ne Generalski Stol
2021. Saborsko broji 334 stanovnika, a ne 510, u Modruškom urbaru toponim Saborsko je originalno napisan kao Zaborsko
kru kruv, siromaj siromak, Vlaj Vla, Vlasi, Vlaški, 
poljim poljima, stolim stolovima, gud gut, merlin mrkva,
zbabna noseća, žigerica žigerica