U Modruškom urbaru iz 1486. spominju se 16 jutara crkvene zemlje u Zaborskom "ku drži pop" (Hrvatski urbari, 29). Ne spominje se crkva, ali nema sumnje da je i ona ondje postojala kada Saborsko ima svoga svećenika. Mjesto se tada nalazilo na području modruškog vlastelinstva. U to vrijeme bilo je dobrim dijelom nenaseljeno, a proces raseljavanja išao je sve brže zbog neprestane opasnosti od Turaka. Pogotovo su tu opasnost osjetila naselja prema istoku. U 16. stoljeću ostalo je područje Saborskog bez svojih stalnih stanovnika. Požarevačkim mirom 1718. uvelike je ondje smanjena turska opasnost, tim više što je oslobođenom području priključen i Furjan. To je omogućilo ponovno naseljavanje stanovništva i formiranje organizirane crkvene uprave.
Novo središte okupljanja katolika postavlja se u Saborskom (Zaborskom), gdje se 1726. na ruševinama stare crkve gradi župna crkva Sv. Ivana Nepomuka. Otuda će se upravljati Rakovicom s obnovljenom crkvom Sv. Jelene i južnije s Orihovim Selištem s crkvom Sv. Ivana Krstitelja.
Obilazeći biskupiju, biskup Pohmajević je mislio da će novu crkvu moći posvetiti već u kolovozu 1727., ali ju je našao još bez krova pa je posvetu morao odgoditi. Vjerojatno je već tada župom upravljao Pavao Draženović kojega nalazimo u spisima 1732. godine. Zvona, 1995/6, str. 5, Pohmajevićev nasljednik Benzoni kaže 1733. za crkvu da je u dobrom stanju, to znači da je već dovršena. Tu se misli na zidove i krov, a ne na potpuno uređenje unutašnjosti, jer će još 1747. biskup Čolić zabilježiti da crkva nema oltarne slike, a 1755. naređuje da se dogradi sakristija.
Već od početka došla je do izražaja teškoća što je župna crkva dosta udaljena od glavnog naselja u kojem se nalazi i župni stan. Pogotovo je zimi teško doći do crkve. Biskup Čolić (1745.-1764.) predlagao je da se župni stan prenese (bio je od drveta) do župne crkve. Protivio se prijedlogu da se uz župni stan sagradi kapelica u kojoj bi se zimi služila sv. misa za župljane. Ipak se upravo to dogodilo. Sagrađena je ondje drvena kapela, a u župnu crkvu se išlo i dalje kad je to vrijeme dozvoljavalo.
Činjenica da je crkva iz 1726. godine možda ishitreno sagrađena izvan naselja, na temeljima srednjovjekovne crkve, odnosno na lokaciji srednjovjekovnoga Zaborskog, dok je novo Saborsko izgrađeno uz glavnu prometnicu, što je dovelo do problema zimi, za vrijeme snjegova, jer se do crkve često nije moglo doći. Iz toga možemo zaključiti da se „staro“ Saborsko, odnosno Zaborsko, vjerojatno nalazilo na današnjim Brdinama i Varošu, na uzvisini iznad današnjeg Saborskog, odnosno u krugu oko današnje crkve Rođenja BDM, što je i logično jer se crkve uvjek nalaze u središtu naselja, a ne izvan.
Karta Saborskog iz 1763. - 1787. crvenom bojom je zaokružena moguća lokacija srednjovjekovnog Zaborskog - Brdine i Varoš, a lijevo gore je Borovi Verh - Borik od kojeg je najvjerojatnije nastalo ime Zaborsko, župa "za borovima" iza borova, gledano iz perspektive Jesenice. Fankopanski dvorac kojeg spominje Modruški urbar u Zaborskom, je po nekima bio na mjestu stare škole u Saborskom, promatrajući ovu kartu meni izgleda kao da je bio na mjestu današnjeg župnog stana...?
Brdine i Varoš - moguća (približna) lokacija srednjovjekovnog Zaborskog s crkvom u središtu.
P.S.
Varoš sam dodao naknadno zbog narodne predaje koju sam čuo nedavno, da su novi doseljenici Saborskog u Varošu našli ostatke temelja starih podruma isto kao i temelje srednjovjekovne crkve i zidine frankopanskog dvorca.
MODRUŠKI URBAR POPIS OBAVEZA PREMA DVORU:
Zaborsko15
15 - Saborsko ili Sabosrki (Zaborski), katoličko župno mjesto u bivšoj Ogulinskoj pukovniji, sada Modruško-Riječkoj županiji, na planinskoj ravnici (visočini) između Male Kapele i kose Veliki Zvirnik i Male Lisine.
To je služba kmecka na Zaborski. Naiprvo kmet služi pšenice stari16 tri, ovsa stari pet, a k tomu je dužan od Jurjeve do Miholje vsake nedilje dva dni težiti17, i jošće je dužan vsaki kmet tri tovore, dva na mali put, a treti na veliki18.
Jošće su dužni svi seno spraviti i privezti.
16 - Star, talijanski, mjera koja se rabila u starije vrieme za mjerenje različita žita. Star ima nješto više od Požunskoga vagana.
17 - Dužan je raditi za rabotu ili tlaku, koja posljednjaa rieč dolazu u hrvatskih spomenicih istom 16. vieka, a zvala se također "gospoščinom" ...
18 - Tovor mali i veliki, mali i veliki povoz, koji je označen u urbaru Rakovačkom posve dobro "povozom u kotaru i izvan kotara". Osobito je bi tegotan za podanike dugi povoz uslijed zloporabe mnoge vlastele, pa je već urbarom Marije Terezijeodređeno, da valja u svakoj zgodi samo jedan veliki povoz podavati, a taj ne smije trajati dulje od dva dana. Drugi povoz dokinut je VII. člankom zakona od g. 1832-36.
Jošće su dužni k tomu tri časti19.
19 - Čast lat. munera. Te su časti davali podanici, kako je u ovom urbaru na više mjesta naznačeno, redovito o Vazmu, o Miholji i o Božiću, a sastojale su se po nješto novca, a najvećma u podatku različitih jestiva, pečenja (jalovica, janjaca, lopatica, kruha i jaja. Namienjene su bile časti vlasteoskoj kuhinji.
Jošće su dužni pojti po glasom po redu20.
20 - Glasonoše ili listonoše bili su osobito podvorci i slobodnjaci. Ova je institucija bila osobito važna, dok nisu bile uređene pošte ...
Jošće je na Zaborski siedećih kmeti 12, a sel pustih 6 ter pol, a ka vsakomu se selu štima dni 1221
21 - Siedeći kmeti su "sjedili" na svojem kmetovskom selištu (sesiji), koje su obrađivali i iz njega financirali svoje obveze prema vlastelinu. Selo ili selište, lat. sessio, bilo je u različito doba i u raznih krajevih Hrvatske razne veličine. Obseg od 12 dnih (ralih) i sjenokoše stoga 4 odgovara prostoru selišta.
Jošće ima ka vsakomu selu sinokoše četire.
Jošće pod gospocki dvor22 dni bolje od 20, a sinokoše kosac bolje od 50.
22 - Dvor, lat curia, castellum. U Saborskom bio je Frankopanski dvor, kojemu se tragovi znadu, kao što je također trag staroj kat. crkvi, koja je za doba turskih provala razorena.
Jošće su dužni gospodinu k hižam lesa privezti, ter vsaki deset dasak, kada se hiže prepokrivaju, ki drži puno selo; a ki drži pol sela, ta je dužan dasak pet.
Jošće zemlje crikvene na Zaborski, ku pop drži, dni 16, sinokoše stoge tri.
Komentari
U vremena kada je zemlja bila glavna hraniteljica pučanstva uvijek se gledalo da se kuće grade na neplodnom ili neobradivom tlu.
Druga prednost Brdina kao lokacije za gradnju naselje su izvori vode u blizini: Točak, Čevrkalo i Vrilce, pa i rijeka Jesenica zbog mlinova.
Novo Saborsko se naseljava uglavnom uz glavnu prometnicu, osim Tuka i Borika.
Puste su priče da su se neki stanovnici (potomci starih Zaborčana) vraćali u Saborsko nakon pobjede nad Turcima u Liki, što je mala šansa, odnosno nikakva, jer je ovo područje bilo pusto najmanje 170 godina, ako ne i 200, i oni koji su otišli, više se nikada nisu vratili, takav je slučaj i s Jesnicom, Blatima, Plaškim i Modrušom.
Tadašnja prezimena ovdje više ne postoje, osim u Modrušu nekoliko njih: Grdići, Puškarići, Cindrići i kod nas Tomšići, koji se u urbaru navode kao stanovnici Modruša.
Opis lokacije je neprecizan, jer su: Zvjernjak i Mala Lisina dosta udaljeni od Saborskog prema istoku.
Bliža brda nasuprot M. Kapele su Pištenica, Sivnik, V. Stožer, M Stožer, i Crna Kosa.
Kad bi se ravnali po zemljopisnom opisu iz Modruškog urbara Zaborsko bi se našlo u dnu Rakovičke uvale ili na vrh Preke kose.