Dosta se bure, bolje rečeno košave diglo oko Tesle na HR euru. Na stranu što je Tesla toliko „volio” Srbiju da je u svojih 86 g. života, u Srbiji proveo čitav 31 sat. Tesla je moj Ličanin i iz Like je odselio s 19 g. Nosio je ličku kapu, pjevao ličke pjesme.
Izjasnio se da se ponosi i srpskim rodom i hrvatskom domovinom u vrijeme kad Hrvatske nije ni bilo, već je bila karađorđevićevska Jugoslavija. Pri useljenju u SAD, upisan je kao Šveđanin, kako se vjerojatno lukavo izjasnio. Dok ne pročitamo dnevnik koji se navodno u tajnosti čuva u BG-u, nema nikakvih dokaza da je hrvatskog porijekla. Podatak s eng. wikipedije da njegova obitelj potječe iz Srbije je pretpostavka za koju nema dokaza.
Lički Srbi potječu većinom iz SZ Crne Gore, a moguće manjim dijelom iz ist. Hercegovine i Starog Vlaha. Otamo nisu direktno doselili u Liku, već su nekoliko generacija proveli u Bosni i Dalmaciji. Dijalekt ličkih Srba kojim je govorio i Tesla, i dalje se nakon 400 g. i 700 km razdvojenosti minimalno razlikuje od dijalekta SZ Crne Gore (npr. „nijesam cjepa drva sikerom (teslom), doša sam, živili, navijaš za Zvijezdu, to nije za viđeti, dičaci i đevojke”). Tesla, što inače na ličkom znači sjekira za tesanje, u svom najpoznatijem brzojavu (foto lijevoi) u samo jednoj rečenici kaže sve, a osim toga i nakon toliko godina u Americi piše lički: „cienjenoj” (a ne cenjenoj), „čestitki” (a ne srpski čestitci), „ponosim se moga roda” (ne mojim rodom), „živili” (a ne živeli ili živjeli), „Jugoslaveni” (a ne srpski Jugosloveni). Crnogorsko, ali i značajno vlaško (romansko) i u manjoj mjeri hrvatsko porijeklo ličkih Srba podupiru i pov. izvori, prezimena itd.
U vrijeme doseljenja Teslinih predaka, ljudi nisu bili zatrovani nacionalizmom kao danas i nacionalnost nije bila bitna. Ono što je ljude razlikovalo i bilo bitnije nego danas je vjera. Pravoslavni Ličani su isprva bili Vlasi i (h)Rišćani. Srpska Pravoslavna Crkva uložila je veliki napor da se Vlasi počnu nazivati Srbima jer su srpske vjere (svetosavlje), odnosno da probude nacionalnu svijest koja nije bila srpska jer ni oni niti njihovi preci nisu bili iz Srbije. Istovremeno su se hrvatski svećenici trudili da se oni katolici koji su govorili hrvatski, a nisu imali nacionalnu svijest, počnu smatrati Hrvatima. U ličkim srpskim selima i danas srpska nacionalna svijest nije kod svih jednako razvijena. Dio njih, naročito starijih, nalazi se negdje između svog vlaškog naslijeđa i srpske vjere, a Srbe iz Srbije zovu „pravim Srbima” i svjesni su, kao i Tesla, da ne govore srpskom ekavicom i pretežno se izjašnjavaju da im je materinji hrvatski. Ne čudi da je među ličkim Srbima u SFRJ bio natprosječno velik broj onih koji se nisu izjašnjavali Srbima, nego Jugoslavenima te da su prihvatili komunizam za koji Tesla nikad nije bio, kao što nije bio ni za srpski nacionalizam.
Teslu ima pravo smatrati svojim svaki stanovnik svijeta koji koristi blagodati teslinih izuma. Tesla je bio pravi kozmopolit, Srbin, Amerikanac, Hrvat, Jugoslaven, Šveđanin, a prije svega čovjek.
Ovi telegrami se nalaze u tehničkom muzeju u Zagrebu
Komentari