Početak nove godine redovito nameće potrebu da se promisli o prošloj i svim prethodnim godinama te razmisli o postupcima i posljedicama. Pa ćemo i mi ovdje iznijeti kratku retrospektivu i glavne svinjarije koje političari velikodušno poklanjaju našoj lokalnoj zajednici.

Još od domovinskog rata, razdoblja vladavine Hrvatske demokratske zajednice i Socijaldemokratske partije Hrvatske označile su ustaljeni model imenovanja ravnatelja isključivo po stranačkoj zasluzi. Pri tome su znanje i vještine poznavanja zaštite prirode bile posve nevažne. Nije bilo i nešto naročito važno imati upravljačku crtu. I tada i danas jedini i najvažniji kriterij bila je odanost stvarnim stranačkim normama od kojih su najvažniji beskrajna poslušnost i prilagodljivost bilo da se radilo o zakonitim ili nezakonitim „potrebama“ stranačkog vrha. Tako su, na primjer, obje stranke naložile svojim tadašnjim ministrima i ravnateljima da prostorni plan Plitvičkih jezera, skrojen po željama "investitora", mora pod svaku cijenu biti usvojen. Nije bilo važno da li će taj provedbeni akt naštetiti prirodi ili ne, da li će izazvati postupno istiskivanje lokalnog stanovništva sa bogate parkove zdjele, kolika će biti izravna i kolateralna šteta po prirodu i lokalno stanovništvo. Samo je bilo važno da pohlepni apetiti budu zadovoljeni jer konačno isti ti „investitori“ po hrvatskom ekonomskom standardu, i plaćaju rad svojih poslušnih političkih aparatčika.

Složit ćemo se da bi važna crta bilo kojeg ravnatelja ili direktora u javnom sektoru trebala biti politička neovisnost i naglašena stručnost jer se samo na taj način može uspostaviti ravnotežno komuniciranje i suradnja sa svim dionicima, stanovnicima u zajednici. Tako je barem u civiliziranim europskim društvima. U našoj kvazidemokratskoj državici, pa tako i ovdje lokalno, cijeli se svemir okreće oko političke stranke koja je po hijerarhijskoj strukturi i odanosti svojih sljedbenika odavno prerasla i crkvu te sve više liči okultnoj sekti. Sve mora biti podređeno stranačkim interesima ma kakvi oni bili. Pa je tako i naš ravnatelj svoju vrlo odgovornu ravnateljsku dužnost od početka svoga stolovanja podredio lokalnim stranačkim potrebama i odlučio ovu bogatu Javnu ustanovu iskoristiti za potkusurivanje svega što može pomoći u lokalnoj i državnoj političkoj nadmoći. Još kod izbora ravnatelja 2018. godine bilo jasno da odabrani kandidat nije dorastao ravnateljskoj funkciji, stvarne namjere počinju se otkrivati 2021. godine kada je preuzeo dužnost i predsjednika općinskog ogranka Hrvatske demokratske zajednice s ciljem „konsolidacije i ujedinjenja rasute stranke..“ kako navodi jedan lokalni portal. Time je ravnateljska pozicija po prvi puta dobila novu, javnu stranačku dimenziju. Naravno da potkusurivanje ne podrazumijeva transparentno ulaganje u lokanu mladost, zapošljavanja, obrazovanje, znanost, obnovu i održavanje parkovske infrastrukture, učinkovito upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima najviše kategorije i konačno odgovorno trošenje javnog novca. Upravo suprotno, u svojoj šestogodišnjoj vladavini nije pokrenuo, a kamo li dovršio niti jedan važan infrastrukturni projekt od obnove Vile Izvor ili logističkog centra Prijeboj, Haberleovog hotela Plitvice pa do rješavanja uredskih prostora za kojima administracija Parka vapi od kraja Domovinskog rata (jer je jedan od krimogenih ravnatelja Upravnu zgradu Parka nezakonito poklonio Crkvi). Da o divljačkoj apartmanizaciji i posljedično zagađenju jezera u Nacionalnom parka i ne govorimo.

Podsjetimo da do danas nisu donesene niti izmjene i dopune Prostornog plana koje su zatražene od komisije za svjetsku baštinu UNESCOa. Već se cijela priča oko aprtmanizacije ugurala pod tepih. Jedino čemu smo za sada svjedočili jest masovno nezakonito zapošljavanje, neobično visoki iznosi u javnim nabavama i zaoštravanje ionako loših međuljudskih odnosa u Javnoj ustanovi koja sve više podsjeća na zajednice iz nekih minulih vremena, vremena nesposobnih političkih autokrata i uhoda. Projekti kojima se voli hvaliti na portalu Plitvički vjesnik točka hr redom su rezultat zalaganja prijašnja dva ravnatelja. Aktualni uglavnom javne resurse troši na klesanje i uljepšavanje osobnog imidža, što je iz perspektive jednog notornog političara i razumljivo obzirom da smo ušli u izbornu godinu. Jer u provinciji se mora znati tko vedri i oblači jedinom riznicom i pod kojim uvjetima mnoštvu dijeli mrvice.

Napomena: Naša inicijativa nema sredstva za promicanje objava te se oslanjamo na vašu hrabrost i smionost da dijelite tračak istine o tome što se stvarno zbiva u NP Plitvička jezera.