Dogovorili se u petak o ovoj akciji i danas već na terenu. Iz Štrkova smo se niz Bukovaču spustili do Vrilca otkud se nekada ovaj dio Saborskog opskrbljivao pitkom vodom, koja se iznosila u vučijama na leđima uz pomoć užadi. Ovdje se pojilo i blago, a žene su donosile robu na pranje, pa onako mokru su same nosile nazad uz Bukovaču, ako nisu imale magarca. Još ima i onih koji se sjećaju tzv. močila, proširene ustave vode gdje bi se namačala konoplja. Po pričama starijih, močila na Vrilcu su bila nizvodno. To je bila samo jedna od faza u složenom procesu proizvodnje kudjelje od koje su se tkale plahte i razni odjevni predmeti.
Do močila još nismo stigli, a planiramo jer je pod velikom travom koju danas nismo stigli ukloniti. Danas nam je bio plan napraviti mostić koji metar nizvodno od samog Vrilca, pokositi nabujalu travu, i čim više očistiti cijeli prostor oko Vrilca.
Na samom dnu puno je taloga od pijeska, a preko njega zemlje koju su donosile kišne bujice. Na slikama se vidi razlika, oko samog Vrilca je bijelo, nakon temeljitog čišćenja te male površine, a sve ostalo je onako sivo ili crno od zemlje. Malo smo otkopavali obale i tražili stari kamen kojim je sve ovo bilo omeđeno.
Došlo nas je šest momaka radili smo punih pet sati, plus pola sata silazak i cijeli sat povratak uz Bukovaču onako smoreni. Obadi su nas napadale sa svih strana, izgleda nisu dugo imale obrok, mi smo im bili prava poslastica. Posla još ima na čišćenju dna potoka i otkopavanju obala sve do kamena koji je ograničavao ovaj "bazen", tj. prostor s vodom.
Tekst i fototo: Josip Anušić
Komentari
Sjećam se cijelog proseca proizvodnje platna od konoplje, čak sam i sam sudjelovao u nekim fazama pomažući mami i baki. Sjećam se: trlice, grdaša, preslice i pređe, krosana, tkanja, parenja otkanog platna lugom u maštelima radi izbjeljivanja (bilenja), itd...