Ivana Vuković: PRELO U KRASNU U TRADICIJSKOM I SUVREMENOM KONTEKSTU
Ovaj rad rezultat je dvokratnog istraživanja sastanaka – prela, koja se održavaju i danas u Krasnu, ali sa znatno drugačijom svrhom i značenjem. Osim prikaza tih dvovrsnih sastanaka, autorica ukazuje na promjene koje je prelo doživjelo: od tradicijskog do današnjeg prela.
Uvod
Rad se temelji na podacima dobivenim prilikom dvokratnog terenskog istraživanja pojave pod nazivom prelo na području Krasna. Prilikom oba istraživanja (provedena u listopadu 2004. godine te u travnju 2005. godine) koristila sam upitnicu o prelima izrađenu za potrebe nekadašnjeg projekta Odsjeka za etnologiju Tematska etnološka istraživanja provedenog osamdesetih godina 20. st. Spomenuta upitnica je nadopunjena te prilagođena specifičnostima krasnarskog područja, kao i pojedinačnim kazivačima. Osim podataka dobivenih terenskim istraživanjima, koristim i podatke iz literature koji se odnose na šire područje Like.
Tijekom prvog istraživanja uočeno je kako je tradicijski element kojim se u radu bavim, sastanci pod nazivom prelo, i danas prisutan u krasnarskom kraju pod istim nazivom, ali je doživio stanovite promjene značenja. Također se pokazalo, iako je naziv tradicijskog i suvremenog okupljanja isti, da se radi o dvovrsnim sastancima. U radu ukazujem na razlike među navedenim sastancima, pa tako i na razliku u osnovnoj funkciji sastanaka. Naime, osnovna svrha okupljanja tradicijskog prela (prisutnog otprilike do polovice 20. stoljeća) bila je zabava mladih ljudi, koja je beziznimno uključivala i rad: čijanje perja i čupanje vune. Svrha današnjeg prela (o čemu će biti riječi u drugom dijelu rada) je prisjećanje i očuvanje starih običaja, a i izrada suvenira kojima će se zajednica predstaviti susjednim lokalnim, pa i regionalnim zajednicama. Prelo, a također izradu suvenira na spomenutim sastancima, sa istim svrhom (predstavljanja), pokrenula je udruga Čuvarice ognjišta (osnovana 30. prosinca 2002. godine) pri kojoj djeluje i folklorno društvo Krasno (osnovano 1. ožujka 2004. godine) s kojima udruga broji 34 člana mladenačke i zrelije dobi.
Sastanci mladih i starih (zajedno ili odvojeno) radi obavljanja sezonskih zimskih poslova, ali i druženja i zabave, karakteristična su pojava na čitavom području Like pod nazivom prelo, silo, sijelo, sido, čijalo, komušalo i sl. ovisno o određenom lokalitetu. U tom smislu, pokušat ću ukazati na regionalne posebnosti prela u krasnarskom kraju.
Također valja napomenuti da se podaci o tradicijskim prelima, dobiveni prilikom oba istraživanja, odnose na vrijeme prve polovine dvadesetog stoljeća, kad je prelo bio veoma uobičajen način susretanja mladih ljudi, a i obavljanja spomenutih poslova.
Više o tome možete pročitati OVDJE
Komentari
Stari saborčanski govor je ikavsko štokavski sličan onom iz južne Like: Pazarišta, Lovinca, Ličkog Cerja, s primjesama čakavskog iz ogulinsko modruškog kraja.