U svim gramatikama hrvatskosrpskoga jezika počevši od Maretićeve pa preko Belićeve, Divkovićeve i Musulinove do Stevanovićeve i Brabec-Hraste-živkovićeve pisalo se dosta o deklinaciji imenica, općih i vlastitih, kao i o ličnim imenima, ali se o deklinaciji prezimena ili nije ništa pisalo ili vrlo oskudno.
Poznato je da se danas prezimena koja nose žene uopće ne sklanjaju.
Prije su se i ona sklanjala i tvorila na poseban način za udate žene, a na drugi za neudate. To je bilo u vrijeme kad je žena bila podređena mužu, kad je ovisila o njemu, jer žena nije bila kao samostalan čovjek u javnoj službi. Danas je ona u svemu izjednačena s muškarcem. Ona se osamostalila u svemu, pa i u odabiranju prezimena, jer može kad se uda ostaviti svoje prezime, uzeti muževljevo i dva prezimena: muževljevo i svoje. Još se'samo u nekim narodnim govorima na stariji način tvore i dekliniraju ženska prezimena, npr. Miličićka lvanka ili Miličića Ivanka (udata), a Miličićeva Ivanka (neudata). Ipak se još danas sklanjaju ženska prezimena na -a: Matovina, Pavlina, Iternička, Ivelja, Torbarina, Balija, Večerina. Njihov genitiv uz ime koje se uvijek sklanja bit će: Matovine Ivanke, Iterničke Vlaste, Pavline Mare, Torbarine Ljubice, lvelje Smilje, Balije Dušanke, Večerine Ruže; dat. Matovini lvanki, Iternički Vlasti itd. prema genitivu prezimena drukčije tvorbe: Vukušić Ivanke, Miličić Ljubice, Timotijević Ruže, Knopfmacher Emilije i u dativu: Vukušić lvanki, Miličić Ljubici itd. Vokativ jednine prezimena na -a koja nose Žene jednak je nominativu: Matovina, Iternička, Pavlina. Neka ženska imena u vokativu imaju oblik nominativa kao: Dušanka, lvanka, Vlasta, ali: Maro, Milice, Ljubice, Smiljo, Ružo! Međutim, kad su ta imena uz prezime koje se u drugim padežima sklanja, i ona će kao i prezime u vokativu imati oblik nominativa, pa ćemo ih zvati: Matovina Mara, Karaga Milica, Ivelja Smilja, Pavlina Ljubica, Večerina Ruža.
1 Isp. M. Hraste, O ženskim prezimenima, Jezik II, 5, Zagreb 1954, str. 136-139.
Komentari