Čiji je kralj Tvrtko - toliko ponovljeno pitanje u okvirima dnevnopolitičkih istupa, a poglavito nakon postavljanja spomenika u Sarajevu (prije nekoliko dana i u Banja Luci), uglavnom ne obuhvaća suštinu tematike o kojoj se govori, već se odgovor pokušava, koristeći današnje standarde o pripadnosti suvremenim nacijama, projicirati u kasni srednji vijek, što je sa stajališta povijesne znanosti odbačena teza.
No, i uz to, u 14. stoljeću možemo govoriti o dijelom izgrađenim etničkim identitetima, čiji je kontinuitet nedvojbeno utvrđen do današnjih dana putem tradicije i kolektivnog sjećanja. Dok pojedini političari iz srpskog i bošnjačkog korpusa nastoje pronaći tradicijsku vezu sa srednjovjekovnom Bosnom, to im jednostavno ne polazi za rukom. S druge strane, Hrvati, napose središnje Bosne, mnogo lakše mogu utvrditi svoju vezu s tim razdobljem.
Tvrtkov otac bio je Vladislav, uglednik iz obitelji Kotromanić i brat bana Stjepana II. Kotromanića, a ako se analizira vjerska pripadnost navedene obitelji kao važna referentna točka izgradnje nacionalnih identiteta, a koja se kretala na relaciji Katolička crkva - bosansko-humsko krstjanstvo (inače izniklo upravo u krilu domaće bosanske biskupije), jasno je da Hrvati, poglavito središnje Bosne, mogu u najvećoj mjeri baštiniti nasljeđe navedene plemićke obitelji. Dapače, jedino su Hrvati katolici iz središnje Bosne očuvali kolektivno sjećanje na Kotromaniće.
A sada malo o samoj srednjovjekovnoj Bosni. Supetarski kartular - zbornik povelja nekadašnjeg Benediktinskoga samostana sv. Petra u Selu (Donja Poljica) iz 12. stoljeća navodi sljedeće: "U prošlim vremenima u kraljevstvu Hrvata bio je ovakav običaj: bilo je sedam banova, koji su birali kralja u Hrvatskoj kada bi kralj umro bez djece. Naime, ban Hrvatske prvi, ban bosanski drugi, ban Slavonije treći, ban Posige četvrti, ban Podravije peti, ban Albanije šesti, ban Sremi (moguće Humski) sedmi".
S druge strane, majka kralja Tvrtka bila je Jelena Bribirska iz moćne hrvatske obitelji Šubića, a ceremoniju vjenčanja s Vladislavom obavio je trogirski biskup Lampridije, dakle u krilu Katoličke crkve. Tvrtko je bio unuk Stjepana I. Kotromanića i Jelisavete Nemanjić - ova Jelisaveta ili Elizabeta bila je, pak, kći srpskog kralja Stefana Dragutina iz dinastije Nemanjića i ugarske princeze Katarine iz dinastije Arpadovića.
poster
Nakon političkog prisvajanja dijela srpske države, Tvrtko, kao sposoban diplomat, poziva se na krvno srodstvo s Nemanjićima kako bi s političke strane opravdao držanje teritorija. Tvrtko je 1377. u mjestu Mile kraj Visokog, gdje se nalazio franjevački samostan, okrunjen za kralja, a prva titula koju je nosio bila je "kralj Srbljem, Bosni, Primorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju".
Tvrtko je proširio svoju vlast i na dijelove Dalmacije, a to mu je bilo dovoljno za političku opravdanost nove titule 1390. koja glasi "kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja". Za kraj dio o jeziku (važnoj sastavnici izgradnje identiteta) na području Bosne i Huma - većina povelja i natpisa na bilizima (stećcima) pisana je hrvatskom ćirilicom, odnosno zapadnom varijantom pisma, uz izraženu ikavsku refleksiju staroslavenskog jata - govor kakvim danas na južnoslavenskom prostoru govore samo Hrvati.
Komentari
Haplogrupa I2a1 je prvenstveno zastupljena na Balkanu te u Ukrajini. Najzastupljenija je među Hrvatima iz BiH gdje ju posjeduje 71 % stanovništva. Vrlo je rijetko da je neka haplogrupa u nekoj zemlji zastupljena u toliko visokom postotku. Među Bošnjacima iz BiH čini 53,5 %, a među Srbima iz BiH samo 32,5 %. To je jasan dokaz da su Hrvati u BiH i Srbi u BiH različitog genetskog podrijetla. Ukupno u BiH zauzima 50,5 %, u Hrvatskoj 37%, u Srbiji 34 %, u Crnoj Gori 29,5 %.
Dakle ako se pitamo koji je najstariji narod u BIH, odgovor je Hrvati + jedan dio Bošnjaka koji su prije Turaka bili katolici. Ovo je ujedno i odgovor (dokaz) Srbima koliko je Bosna njihova
Katarina je među Hrvatima ostala zapamćena kroz brojne običaje, pjesme, kazivanja i legende. Žene u kraju Kraljeve Sutjeske i danas se nakon pola stoljeća pokrivaju crnim rupcima kao znak žalosti za njenom tužnom sudbinom.
Čudno je kako takvog žalovanja nema kod drugih naroda u BIH, a danas svojataju i Bosnu i njene kraljeve, Tvrtka I i ostale...!?
Nije beznačajno da je nacionalna tradicija bosanskoga kraljevstva sačuvana isključivo među hrvatskim narodom u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj ( npr. prezime Tvrtković je iskljucivo hrvatsko prezime ).
Tvrtkovići u Hrvatskoj uglavnom su Hrvati, većim dijelom iz Srednje Bosne, a rijetko su i Bošnjaci.
U prošlom stoljeću relativno najviše hrvatskih stanovnika s ovim prezimenom rođeno je u Srednjoj Bosni (područje Sarajeva). U Madžarevićima u Podrinju, BiH gotovo svaki stanovnik (Bošnjak) prezivao se Tvrtković.
Ime Tvrtko u modernoj Hrvatskoj
Tvrtko je muško ime, u Hrvatskoj isključivo hrvatsko. Ime Tvrtko dosta je često ime (među prvih tisuću) u Hrvatskoj, gdje danas živi preko petsto ovakvih imenjaka.