Matovine su se početkom 18. stoljeća doselili u Saborsko, na mjesto koje su vjerojatno sami nazvali Senj. U početku su to bile samo dvije obitelji. Ne znamo jesu li u Saborsko (Zaborsko) došli kao Balenovići iz Senja ili kao Matovine iz Cesarice kod Karlobaga preko Pazarišta zajedno s Hodacima ...?
Za Matovine u Saborskom, postoji usmena predaja u obliku rugalice da su se prije zvali "Baleganovići", te da su pod pritiskom te rugalice matičaru (ili nekome tko je bio ovlašten) dali tele ili ovna da im promjeni prezime. Kako su se zvali prije ..., to se u usmenoj predaji (rugalici) ne spominje ...? Pretpostavka je da su se zvati Balenovići iz čega je onda mogla proizići rugalica Bale(ga)novići. Ako je zaista bilo tako, Balenovići su najvjerojatnije svoje izvorno prezime promjenili u prezime Matovina štujući nekog svog pretka Matu, Matana, a postojalo je i osobno ime Matovina. No nije jasno je li se to dogodilo prije dolaska u Saborsko ili u Saborskom. Prezime je uvećanica osobnog imena Mate, a temeljno je značenje „veliki Mate” s pozitivnim, meliorativnim značenjem: „dobar, pošten, plemenit, darežljiv, pravedan, moralan, visok, jak. Matovine su uvijek s ponosom izgovarali svoje prezime, a međusobno su (smo) se zvali rođacima.
"Matovina" kao osobno ime prvi put se spominje još 1712. u Popisu Like i Krbave u Lovincu, tako da je to ime moglo biti inspiracija Balenovićima za njihovo novo prezime.
Dio gornjeg sela koje su naselili Matovine zove se Senj, gotovo je sigurno da su ga sami tako nazvali, pa je moguće i da je bunjevačka okolica Senja bila zadnja etapa u seobi Matovina u Saborsko. Matovine, Hodake, Čorke i Sertiće neki povijesni izvori svrstavaju u ličke nomade, bunjevačkog porijekla.
Na slici je Saborčanin Mate Matovina - Matan (15.04.1895. - 12.11.1991.).
Istraživanje Damira Milakovića: Prezime Matovina
Ogorje.net: porijeklo prezimena Matovina
Petar Šimunović kaže:
Prezimena na –as i augmentativna prezimena na –ina karakteristična su za dinarski kulturni areal, gdje je bilo rasprostranjeno vlaško stanovništvo. Prezimena na –as upućuju na neslavensko porijeklo (“svi -asi su Vlasi”), dok se augmentativna prezimena na –ina tumače teškim stočarskim životom u planini. Takva prezimena jedinstvena su pojava u slavenskim prezimenima. (ŠIMUNOVIĆ 2006:129-130, 301) Prezimena navedenog tipa u popisu jesu: Maras, Paskas, Pekas, Vitas, odnosno Arežina, Javorina, Komadina, Ljuština, Matovina, Olbina, Polovina, Rukavina, Stranjina. "Iako se prezime Matovina često spominje u Saborskom i danas najčešće u Zagrebu, predpostavljam da je to dalmatinsko – primorsko prezime."
Stjepan Pavičić, Vjekoslav Klaić, Jovan Erdeljanović, Rikard Pavelić, Karl Kaser, Mirko Marković i dr. ne spominju prezime Matovina u Lici, a Radoslav M. Grujić navodi izumrlo prezime Matovina u naselju Cesarica između Prizne i Karlobaga u velebitskom Podgorju (Popis izumrlih plemena u gospićkom kotaru, na osnovi topografičkih naziva toga kotara., Grujić, Plemenski rječnik, 347).
Plemenski Rjecnik Licko-krbavske Zupanije - Radoslav Grujic
Na temelju malobrojnih izvora informacija mogući polazni zavičaj Matovina na području današnje Hrvatske je selo Cesarica u sjevernom velebitskom Podgorju u drugoj polovici XVII. stoljeća, a krajem XVII. stoljeća nova područja prezimena Matovina postaju zapadna i srednja Lika. Najkasnije u prvoj polovici XVIII. stoljeća, sada već bunjevačko prezime Matovina proširilo se na sjeverni dio Like (Saborsko)
Popis Like i Krbave 1712. godine
Popis Lovinčana Koji zemlje i koliko oni imaju
str.256
Crvenim je zaokruženo ime Mattouina (Matovina) i prezime Kerpan (Krpan) iz Lovinca
BUNJEVCI I VIŠESTRUKI IDENTITETI
Bunjevački se etnonim, kao što smo već više puta naglasili, rijetko susreće u povijesnim izvorima.
Nazivu Bunjevci alterniraju termini Morlachi catolichi (u Mletačkoj Dalmaciji), Valachi catolichi, Rasciani catolichi, Katolische Ratzen, Iliri, Horvati, Meerkroaten, Likaner (u Hrvatskoj vojnoj krajini),
Npr. u župama ličke regimente: Budak (Franić, Marković, Pavičić, Pavletić, Rukavina), Bilaj (Krmpotić, Starčević, Župan), Ribnik (Franić, Jurjević, Rogić, Sekulić, Vranešić, Župan), Udbina (Babić, Franić, Krmpotić, Pezelj, Rosandić, Stanković, Šutija, Tićak). U župama otočke regimente: Donji Kosinj (Vukelić), Perušić (Krunić, Lulić, Rukavina, Sorić, Tomić, Uremović), Čanak (Grbac, Šnjarić), Kuterevo (Babić, Biondić, Rončević, Tomaić, Vukelić), Švica (Biondić, Devčić, Miškulin, Prpić, Rogić, Rupčić), Kompolje (Biondić, Ivanišević, Katalinić, Maras, Perišić, Rukavina, Rupčić, Šimunović, Tomljenović), Prozor (Rogić, Rupčić), Priboj (Čorak, Perišić, Sorić, Šojat), Zavalje (Baričević, Bilen, Perišić, Rogić, Tomljanović). U župama ogulinske regimente: Brinje (Biondić, Kalanj, Rupčić), Drežnik-grad (Hodak, Čorak, Matovina, Rosandić, Rukavina), Vaganac (Barić, Bilen, Knežević, Markezić, Rukavina), Saborsko (Hodak). (Je li Šarić greškom, Čorke i Matovine locirao u Drežnik Grad umjesto u Saborsko? I.M.)
O razlikama u kulturi i mentalitetu u katoličkih krajišnika u Vojnoj Hrvatskoj sredinom 19. stoljeća Sladović kaže:
Pučanstvo prěkogvozdansko jest krajnskog porětla u modruši, munjavi, zagorju, oštarijah, generalskom-stolu i lešću kanošto takovih krajnacah u bilaju, novom, ribniku, brušanih, kosinju, kaludjerovcu i kuterovu imade, što su se poslě povraćene like iza herbersteina naselili. U istih vidi se svuda mnogo pobožni značaj, više mirna krv, radenost i něka obrtnost bilo u gradnji lonacah, čbanah, kopanjah, žlicah, zdělah ili drugog drvenog posudja kano što su svi běli gunjac i obće bělo sukno u odělu pridržali. Žitelji pako krmpotske satnije, u pazarištih, po lovincu, oko borićevca, brotnje jesu bunjevci od vode bune iz hercegovine potekši čuvajuć i danas uz prkos tolikim nasilnim reformam svoje staro odělo. U onih čuješ i danas kaj amo tamo i kranjska imena, malo pěsamah izim ženskih a u ovih rabe uvěk gusle javorove kano i u podgorju, što se s bunjevci rodjači, nose mrke gunjce i suknje, crvene i modre čarape (kalčine) ili běčve a na glavi platnen rub, koj nasuprot u oštarke i tovunjkinje do najfinije prozorne koprene uzdaje… (Sladović 1856:28-29)
Marko Šarić, Bunjevci u ranome novom vijeku
Uspomene na Gornju krajinu - Ivan Murgić
Prezimena Matòvina, Matovínović, Mâtović i Mátović u: Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika, knjiga 12, makven-mozurica, ur. Mitar