U studenom 2024. godine Općina Saborsko je uspjela ishoditi da skupina novopodignutih spomen-obilježja i masovna grobnica budu uknjiženi kao kulturna dobra Republike Hrvatske. Naizgled, riječ je o pohvalnom potezu kojim se čuva sjećanje na tragične događaje iz prošlosti. Međutim, sumnjive okolnosti pod kojima je do upisa došlo otvaraju niz pitanja – pravnih, stručnih i etičkih.
Postoji sumnja da proces upisa nije bio praćen obaveznim postupkom valorizacije kulturne baštine, odnosno stručne procjene povijesne, umjetničke ili spomeničke vrijednosti. Upravo ta valorizacija, koju provodi Ministarstvo kulture i medija uz pomoć konzervatorskih odjela, predstavlja temelj za svako uvrštavanje u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Bez nje, svaki upis dovodi u pitanje ne samo vjerodostojnost Registra, nego i dosadašnji sustav zaštite kulturne baštine u Hrvatskoj.
Drugi problem jest imovinsko-pravni status zemljišta. Više od polovice spomenika izgrađeno je na parceli u vlasništvu privatne tvrtke LIKAPROMET d.o.o.
Uvrštavanjem u Registar kulturnih dobara, ovi objekti su de facto “legalizirani”. Naime, upis kulturnog dobra u katastar i gruntovnicu stvara dodatnu razinu zaštite i formalizira status objekta, čime se u praksi onemogućava njegovo uklanjanje ili preinaka bez posebne dozvole Ministarstva kulture.
Takav postupak, ako je zaobišao standardne procedure, predstavlja presedan koji bi mogao otvoriti prostor zloupotrebama u drugim sredinama.
Do kraja 2024. godine u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske na području Općine Saborsko bila su evidentirana tri objekta:
- Crkvica Rođenja Blažene Djevice Marije iz 1726. godine,
- Kameni most u Jesenici iz 1876. godine,
- Lugarnica Čorkova Uvala iz 1955. godine.
Dodavanjem novog kompleksa spomenika, lokalna kulturna slika se radikalno mijenja – ali ne nužno u smjeru očuvanja autentične povijesne baštine, već u smjeru, kako neki stručnjaci upozoravaju, “monumentalnog kiča”
Detaljnije o tome: OVDJE
Poslali smo upit na adresu Ministarstva kulture i medija - Uprava za zaštitu kulturne baštine čekamo odgovor ...
Pitanje:
SPOMENICI KULTURE U SABORSKOM
prima: tomislav.petrinec
min-kulture.hr
5. listopada 2025.
Poštovani,
uvidom u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske primjetio sam da se u njemu nalaze spomenici izgrađeni na k.č.br. 1552. i 1555. KO Saborsko, koji imaju sumnjivu kulturnu vrijednost, pa me zanima imaju li navedeni spomenici sve dozvole, projektnu dokumentaciju, građevinsku dozvolu, riješena imovinsko pravna pitanja, jer se jedan dio njih nalazi na privatnom posjedu tvrtke. Likapromet d.o.o. Plaški.
Nadalje je li u ovom slučaju provedena valorizacija kulturne baštine, odnosno stručne procjene povijesne, umjetničke ili spomeničke vrijednosti istih?
U prilogu fotografije
Mjesto gdje je bila masovna grobnica 
Tri spomen ploče, križ i masovna grobnica zajedno sa stazom i ogradom proglašeni su kulturnom baštinom, a uzurpirali su prostor spomen obilježja masobne grobnice "ranjena golubica" i privatni posjed Likapometa d.o.o. iz Plaškog.
Jedan je od prepoznatljivih simbola Domovinskog rata, koji se podiže na mjestu masovnih grobnica, spomenik Golubica ili Ranjena golubica – monumentalni komad poliranog crnog granita sa simbolom križa i golubice (slika lijevo). Spomenik je rad akademskog kipara Slavomira Drinkovića (1951. – 2016.). Prva je Golubica podignuta 1998. na Ovčari, do danas širom Hrvatske osamdesetak, što jasno svjedoči o surovosti agresije i počinjenim ratnim zločinima.
A, ovo "remek djelo" na slici desno je djelo naše Općine. Ne mogu oni u istu kategoriju nikako, a stavljeni su, nažalost ...!!!
Parcela 1552 KO Saborsko je u vlasništvu tvrtke Likapromet d.d.o. Plaški (slika gore)
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
APEL ZA DOSTOJANSTVO SPOMENIČKIH OBILJEŽJA U SABORSKOM
Svjestan da je situacija oko spomen-kompleksa žrtvama Domovinskog rata, koji su napravljeni bez angažmana struke, otišla predaleko, te da su spomenici uvršteni u registar kulturnog dobra Republike Hrvatske na sumnjiv način, vjerujem da još uvijek postoji način da se to promijeni. Zato upućujem ovaj apel svima kojima je stalo do istinskih vrijednosti, a osobito Saborčanima, jer se ovo pitanje u konačnici tiče svih nas.
Riječ je o dostojanstvu naših žrtava – o ljudima čiji su životi utkani u temelje slobode i postojanja našeg mjesta. Spomenici koji su im podignuti trebali bi biti trajni znak poštovanja, ponosa i sjećanja. Nažalost, današnje stanje ne ostavlja dojam dostojan njihove žrtve.
Smisao svakog spomenika nije samo u kamenu, betonu ili metalu od kojih je sagrađen, već u poruci koju šalje budućim naraštajima. Ako ta poruka nije jasna, ako ne odražava pijetet, poštovanje i zahvalnost, tada gubi svoju svrhu. Naše žrtve zaslužuju više – zaslužuju da njihova imena i njihova patnja budu obilježeni dostojanstveno, s poštovanjem i ponosom.
Ovim apelom želim potaknuti sve nadležne institucije, ali i širu javnost, da zajednički promislimo o tome kako možemo popraviti ono što nije napravljeno kako treba.
Pozivam sve koji osjećaju moralnu i ljudsku odgovornost prema prošlosti da podrže inicijativu uređenja spomenika u Saborskom – onako kako dolikuje onima koji su dali najviše što su mogli: svoje živote.
Neka ovaj apel bude poziv na zajedništvo, poštovanje i istinsku zahvalnost prema našim žrtvama. Jer sjećanje na njih nije samo obveza – to je temelj našeg identiteta i naše budućnosti.
Ivan Matovina
Komentari
Zašto...?
Zato što se na spomeniku, koji je upisan u registar spomenika kulture i na kojem su ispisana imena žrtava Domovinskog rata, zbog njegove nepovoljne lokacije ne mogu održavati ceremonije polaganja cvijeća i paljenja svijeća. Umjesto toga, one se – što je pravi paradoks – održavaju ispred „Ranjene golubice“, jer nema gdje drugdje.
To je poniženje za sve žrtve čija su imena uklesana na tom spomeniku, jer im se na taj način doslovno okreće leđa.