Godine 1871. u Ravnom Lugu postojala su 4–5 „stanova“ i parcelirana zemlja. Prema podacima iz popisa stanovništva iz 1890. godine, Ravni Lug je imao 73 stanovnika. Ravni Lug je od svog nastanka krajem 19. stoljeća do nestanka krajem 20. stoljeća postojao oko 100 godina. U Ravnom Lugu su u 20. stoljeću uglavnom živjeli Vukovići, uz jednu obitelj Kovačića i dvije obitelji Hodaka.
Župa Saborsko je 1939. godine imala 3.352 stanovnika. Iseljavanje iz Ravnog Luga je počelo iza Drugog svijetskog rata u kojem je imao 35 žrtava od toga 14 civilnih, a naročito 60-tih i 70-tih. Ravni Lug je prema popisu stanovništva iz 1953. godine imao 208 stanovnika u 35 kuća, što je ujedno bio i najveći broj stanovnika u razdoblju od 1890. godine (73 stanovnika) do 1971. godine, kada je imao 110 stanovnika. Kućni brojevi u Ravnom Lugu bili su nastavak numeracije s kraja Kuselja te su se kretali od 305 do 330 (25 kućnih brojeva, uz 10 duplih s dodatkom slova A i B ili C..), dalje su se nastavili u Čorkovoj Uvali do broja 344. Saborsko je po službenom popisu 1961. godine imalo 1832 stanovnika, a od toga Ravni Lug 195. Ljudi su živjeli skromno i teško, pretežito od poljoprivrede, stočarstva i rada u šumi, u drvenim seljačkim kućama pokrivenima drvenom šindrom (šimblom).
U Ravnom Lugu postojala je Područna škola, jedini čvrsti objekt u mjestu, zidana punom opekom i pokrivena crijepom. Škola je djelovala u sklopu Osnovne škole „Robert Domani“ u Saborskom. Godine 1968. školu u Ravnom Lugu pohađalo je 26 učenika. Učiteljica je bila Marija Pešut, a povremeno su nastavu održavali i Mile Vuković te Vukašin Vukelić. Škola je zatvorena 1974. godine. Te su godine tri učenika završila treći razred, a jedan drugi razred te su školovanje nastavili u Saborskom. U Ravnom Lugu je 1974. godine ostalo još samo jedno dijete, rođeno 1972. godine.
Posljednji stanovnici koji su napustili Ravni Lug bili su Mihovil Vuković, braća Ante i Mate Vuković, te Jeka Vuković; preselili su se na Kuselj. Mata Vuković Grgin preselio se u Saborsko, a Marko Kovačić u Borik. Godine 1982. u Ravnom Lugu više nije bilo stanovnika – ugasilo se i posljednje ognjište. U Lugu su i nakon iseljavanja ostale neke kuće koje su njihovi vlasnici povremeno održavali sve do rata 1991. godine, kada su zapaljene.
Ovdje je suvišna ona izreka; Tko zadnji ode, neka ugasi svjetlo!, jer električnog svijetla u Lugu nikad nije ni bilo.
U prikupljanju podataka za Ravni Lug pomogli su mi Joso Vuković rođ. 1960. i Zdravko Vuković rođ. 1964. Obadvojica danas žive u Saborskom. Stare fotografije mi je ustupio Adam Vuković. Ako netko ima što za dodati ili ispraviti može mi javiti na: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..

Na slikama gore je Nikola Matovina iz Matovinske Lisine i Ive Lončar iz Poljanka u Ravnom Lugu kod Adama Vukovića.

Na slici gore Adam Vuković i njegova stara mama

Pogled iz zraka danas, lijevo su Potoci (Kuselj) u sredini Velika Titra 1003 m/nmv i desno Ravni Lug mala zaravan okružrna brdima Velika Titra, Beli vrh, Bela kosa i Konjak.

Snimak iz zraka novijeg datuma, u Ravnom Lugu. nema nigdje ničega ..

Topografska karta

Karta iz 1787. godine Postoje toponimi: Konjak, Titra, Opaljenik, Kosa, Beli vrh, no ne i Ravni Lug jer tada još nije postojao. U ovo vrijeme u Saborskom ima 42 kuće i 500-tinjak stanovnika, još nije bilo tijesno...

Karta iz 1869. godine https://mapire.eu/en/ Ravni Lug još nije naseljen ali se vide obrađene parcele.

Ovi objekti su najvjerojatnije bili "stanovi" koji su se koristili ljeti za ispašu stoke i skupljanje sijena za zimu, a nije isključeno da je bila i koja kuća stalno nastanjena. Karte su iz 1871. godine https://mapire.eu

U Ravnom Lugu postoji toponim "Štrkove torine"

Središte Ravnog Luga na karti se vidi škola s desne starne ceste prema "Grdićevoj strani". Karte su sa DGU Portala

Današnji vlasnici zemlje odnosno šume u Špejarskim lugovima, koji su od Ravnog luga udaljeni nekoliko kilometara prema Previji i Kuselju, Vukovići i Špehari

RAVNI LUG Žrtve Drugog svjetskog rata i poraća
Najgrozomorniji događaj u povijesti Ravnog Luga dogodio se 29.11.1942. kada su Četnici iz Ličke Jesenice iz čista mira u sred noći upali u selo i zaklali cijelu jednu obitelj među kojima je bilo petero djece i pet odraslih osoba, jedno djete je preživjelo samo zato što je u tom metežu uspjelo izkočiti kroz prozor sobe. Među zaklanom djecom bilo je 12-ogodišnji gluhonijemi dječak.
Vuković (Tomo) Jeka, rođ. 1901.
Vuković (Nikola) Marija, rođ. 1923. god.
Vuković (Nikola) Jeko, rođ. 1927. god.
Vuković (Nikola) Mate, rođ. 1930. god.
Vuković (Nikola) Kate, rođ. 1933. god.
Vuković (Nikola) Mande, rođ. 1935. god.
Vuković (Luka) Ivan, rođ. 1868. god.
Vuković (Grga) Josip, rođ. 1930. god.
Vuković (Marko) Jago, rođ. 1914. god.

Na slici gore iz 1968. se jasno vidi škola u Ravnom Lugu.

Lerina strana

Beli vrh - Zračne snimke iz 1968. godine, DGU Portal

Dio Luga prema Titri

Beli vrh - Crno-bijele fotografije Ravnog Luga iz 70-tih prošlog stoljeća.
Obitelj Ilije Vukovića u Ravnom Lugu

Nikola Matovina iz Lisine lužanski zet

Škola u Ravnom Lugu nakon rata, danas nema ni zidova, sve se urušilo.

Komentari
U Ravnom lugu se govor bio nešto drugačiji nego u Saborskom, npr.: poče sam / Lug - počeja sam / Saborsko, uze - uzeja, zape - zapeja, vidi - vidija, govori sam - govorija sam, doni - donija, ubo se - uboja se, razboli se - razbolija se, umori se - umorija se, ...