Ovo je jedno kratko sjećanje na obitelj Sabljaković–Sabljak, čiji su korijeni u Cazinskoj krajini (Pećigrad). Bez obzira na to jesu li Bošnjaci ili Hrvati, ovaj primjer pokazuje da je genetsko porijeklo mnogih naših rodova slično te da je među nositeljima toga prezimena prisutna tradicija o zajedničkom porijeklu Sabljaka i Sabljakovića. I danas neki Sabljakoviće nazivaju starim imenskim prezimenom Sabljaci, što se može čuti u svakodnevnoj jezičnoj komunikaciji. Prezime je nastalo od riječi sablja, a može označavati rodonačelnika koji je oštar i britak, odnosno osobu koja nosi sablju. Također može označavati osobu koja izrađuje ili popravlja sablje, ili pripadnika posebnog vojnog roda – vojnika koji na bojištu nosi posebnu sablju. U Cazinskoj krajini prezime se kod Bošnjaka pojavljuje u obliku Sabljaković, a postoje i jezično srodna prezimena istoga značenja, kao što su Sabljar, Sabljarić i Sabljić. Prezime Sabljak tipično je za ogulinski i modruški kraj, dok je prezime Sabljaković karakteristično za Cazinsku krajinu.
Modruški Sabljaki Jagnjić (foto gore)
Smatra se da je ova rodovska zajednica, na temelju povijesnih dokumenata, nastala na području srednjovjekovne hrvatske župe Pset u predosmansko vrijeme, na prostoru današnje Cazinske krajine. Riječ je o nižem plemstvu, tzv. jednoselcima, koji su prvobitno nastanjivali područje Pećigrada u današnjoj općini Cazin.
Tijekom prve polovice 16. stoljeća, u jeku pojačanih osmanskih napada na područje Cazina i cijele današnje Cazinske krajine, jedna manja skupina odlazi u modrušku župu. Skupina koja je ostala na području Pećigrada, dolaskom Osmanlija prima islam i napušta kršćansku vjeru. Njihovi potomci danas su Bošnjaci i nose prezimenski oblik Sabljaković te žive na području Pećigrada, Donje Lučke i Cazina.
I danas je živo sjećanje na jednu priču o poznatom hodži Sabljakoviću, koji se jednom prigodom susreo sa svojim prezimenjakom Sabljakom iz okolice Ogulina. Tom su prilikom zaključili da su braća, odnosno da potječu od zajedničkog pretka, iako su danas različite vjeroispovijesti. Tu sam priču čuo od rahmetli Sabljakovića, zvanog Babo, u Cazinu još davne 1978. godine.
Od Sabljaka koji su se naselili u modruški i ogulinski kraj, u povijesnim se dokumentima spominje Ivan Sabljak kao vojnik utvrde Brinje prema popisu te utvrde iz 1551. godine. To pokazuje da je već tada jedan dio Sabljaka prebjegao iz Pećigrada na teritorij tadašnje Habsburške Monarhije. Oni u Brinju i okolici nestaju tijekom 17. stoljeća, pa se u jednoj povijesnoj listini navodi da je 1645. godine rodovsko naselje Sabljakovo Selo pokraj Brinja bilo prazno i pusto.
U ogulinskom kraju Sabljaci, odnosno Sabljakovići, prvi se put spominju u ispravi kneza Vuka Krste Frankopana iz 1630. godine. Neki su krajem 17. stoljeća stekli i plemićke titule, ali nisu sačuvane plemićke grbovnice o dodjeli plemstva i grba. Postoji i popis vojnika ogulinskog kraja iz 1699. godine koji bilježi pet Sabljaka: u Modrušu (Miko, Filip, Ive i Ivan) te u Ogulinu (Grgac).
Nakon 1699. godine, oslobođenja Hrvatske od Osmanlija i potpisivanja Karlovačkog mira, Sabljaci sudjeluju u modruško-ogulinskim seobama. Tada dolaze i u Rakovicu te se, u sklopu kolonizacije Korduna, naseljavaju u Koritima, Rakovici kod Slunja, Brajdić Selu, Jelovom Klancu, Drežnik Gradu i Grabovcu kod Plitvičkih jezera, dok se nekoliko obitelji naseljava i u Udbini.
Početkom 19. stoljeća naseljavaju se, u poznatim seobama zajedno s brinjskim Vučetićima, i u Čenej u Rumunjskoj, koji je tada također bio dio Habsburške Monarhije.
U ogulinskom kraju Sabljaci razvijaju dva rodovska naselja: Modruške Sabljake i Sabljak Selo južno od Ogulina. Ondje se nalazi i akumulacijsko jezero Sabljaci. Prema popisu stanovništva iz 1948. godine, ondje je bilo ukupno 247 osoba s prezimenom Sabljak.
Prezime Sabljak–Sabljaković nose Hrvati, uglavnom iz okolice Ogulina, te Bošnjaci u Cazinskoj krajini (Pećigrad), koji nose prezimenski oblik Sabljaković, dok su u ogulinskom kraju Sabljaci. Danas su prisutni u Hrvatskoj u gotovo svim županijama, u 109 općina i 183 naselja, pretežito u urbanim sredinama.
Danas ih u Hrvatskoj najviše živi u Zagrebu (oko 200), Ogulinu (oko 100), Rakovici kod Slunja (oko 70), Josipdolu (oko 50) te Bjelovaru (oko 60 osoba).
cazin.NET
Sabljaci su porijeklom iz Korita kod Rakovice u Saborskom se pojavljuju krajem 19. st.
Katastar iz 1870. na kbr. 58. upisan vlasnik Malkoč (Malokočevo brdo), kasnije vlasnik ove kuće postaje Sabljak doseljen iz Korita.
Komentari