Krizmanići su stari modruški rod, prvi put spominju se 1486. u selu Zavrhu (današnji Trojvrh) u dva domaćinstva. Podrijetlo prezimena nije sasvim jasno. Dvojako se tumači; od pridjeva za imenicu krizma („onaj koji je pomazan svetim uljem“), ili od starog narodnog imena Krizman/Krsman, složenog imena od pridjeva križni/krsni. U svakom slučaju ime stoji u nekoj vezi s crkvenim obredom. Najvećim dijelom izbjegli su početkom XVI. st. u Kranjsku. Krizmanići se već 1531. spominju u Kostelu na Kupi Sredinom XVII. st. susrećemo ih na bosiljevskom vlastelinstvu u selima Bosiljevo i Pribanjci (1678. Martinus Krismanich, Hellena Krissmanich). U Bosiljevu je sredinom XVII. st. službovao i pop glagoljaš Jure Krizmanić. Neki od njih prelaze i u vojnu službu u Karlovačkom generalatu. Popis Ogulinske kapetanije 1699. bilježi ih u dvije kuće u Oštarijama (Vid i Mijo). Oko 1708. odatle s ostalim Ogulincima prelaze u Saborsko. Naselili su se u donje selo, a 1775. u Saborskom ih je bila jedna kuća.
Marko Šarić
Najpoznatiji od Krizmanića u Saborskom bio je Josip Krizmanić (1924. - 2009.), (foto lijevo) proizvođač drvene šindre. Posebnost obrta Josipa Krizmanića iskazuje se u tradicionalnoj ručnoj proizvodnji drvene šindre, koja proizvodnja i proizvod je upisan u Registar kulurnih dobara Republike Hrvatske te u popis zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Iako u poodmaklim godina života, svjestan kulturne vrijednosti u proizvodnji drvene šindre, rado se odazivao i izlagao je svoj proizvod po raznim gospodarskim regionalnim te međunarodnim sajmovima duž cijele Republike Hrvatske. Krizmanići u Saborskom naseljavaju padine Alana i Krizmanićevu Dragu na Kuselju. Postoji mogućnost da su neka imena krivo prevedena, jer su podaci prikupljani iz više izvora, tako npr. imate primjera gdje su imena u matične knjige upisana na latinskom. (Podatke prikupila Sue OReilly, tablicu s engleskog prevela Silvija Matovina, tehnička podrška Mario Matovina, uredio i objavio Ivan Matovina.)
Komentari