Sertići su poznati uskočki rod koji će ostaviti značajan trag u povijesti Like. Primjer su hrvatske asimilacije u Primorskoj krajini. U izvorima se prvi put spominju 1540. u popisu uskočke vojne posade u Senju. Bili su to Toma, Ivan i Juraj Sertić, koji su primali plaću od 30 rajnskih guldena. U Golubiću kod Bihaća 1551. zabilježeni su Martin i Matija Sertić. Prezime je nastalo od nadimka koji opisuje ratnički karakter, tur. sert, („tvrd“, „čvrst“, „žestok“) i sertli („ljutit“, „nabosit“, „oštar“). Kasnije prelaze u Brinje, gdje se spominju 1645. prilikom dijeljenja zemljišta između brinjskih Hrvata i doseljenih Vlaha iz Like. U tvrđavnom naselju Brinja 1701. bilo ih je pet kuća. Najviše se pak nastanjuju u Jezeranama i Stajnici, gdje su obnašali funkcije vojnih i seoskih starješina (porkulabi i knezovi). S vremenom će steći i rang vojničkog plemstva (adelische krighsleithe). Krajem XVII. st. sudjeluju u velikom naseljavanju Like i Krbave. Najviše se iseljavaju na Udbinu i u Podlapac, a jedan ogranak iz Stajnice prelazi i u Saborsko. Naseljavaju donje selo. Prema podatku iz 1775. u Saborskom ih je bilo pet kuća. Na prijelazu iz XVIII. u XIX. st. dio se preselio u Poljanu, gdje su podigli dva zaseoka „Gornjani“ i „Doljani“ prema staroj tradiciji grupiranja naselja prema rodu.
Marko Šarić
Podatke prikupila: Sue O'Reilly.
Komentari