Ivan Vuković/ 12.11.2001.Dana 12. studenog, 30. je obljetnica jednog od najvećih zločina u Domovinskom ratu koji se dogodio 12. studenog 1991. u Saborskom. Nakon sto dana junačkog otpora, gdje su se i tenkovi JNA povlačili i bježali pred braniteljima, JNA i pripadnici paravojnih srpskih postrojbi odlučili su se osvetiti za sve frustracije, neuspjehe i gubitke u vlastitim redovima, napadom sa svim raspoloživim snagama koje su mogli imati. Osveta je bila na najslabijima, nemoćnima, nepokretnima i starcima koji su ubijani na kućnim pragovima, živi zapaljeni u kućama i likvidirani različitim vrstama oružja.
Saborsko je napadano avionima koji su polijetali sa Željave i s Udbine, kojih je u zraku bilo tri odjednom. Na selo su navalile četiri tenkovske čete, nepregledne kolone tenkova. Teško topništvo, dovučeno sa svih strana, od slunjskog vojnog poligona, iz raznih vojarni, dijelom netom pristiglo iz Beograda preko Bosne i tzv. Krajine te preko 1000 do zuba naoružanih vojnika okupljenih s raznih strana, od Plaščanske doline, Ličke Jesenice, Titove Korenice do Niša i Crne Gore.
Naslovnica
mons. Mile Pecić: Saborsko pamti
- Hitovi: 1025
Danas smo se uputili u Saborsko. Razlog je nepotrebno spominjati. Ovo pitomo selo okruženo crnogoričnim šumama nedaleko Plitvica na današnji dan 1991. doživjelo je tragediju kakvu nisu počinili Huni, Avari ili Vandali. Srpski agresor /JNA i paravojne formacije/ potpuno su razorili selo, naravno s crkvom, te poubijali 51 osobu, one koji nisu uspjele pobjeći. Nisu nikoga poštedjeli ni starce ni žene. Ovaj zločin vapije u nebo. Prognani Saborčani raspršili su se po slobodnoj Hrvatskoj očekujući slavni povratak. Taj je dan osvanuo tek 1995. tijekom slavne akcije “Oluja”. Vrijeme progonstva nije bilo izgubljeno vrijeme: pripremali smo se za povratak, nismo izgubili vjeru u Božju pravdu. Počela je obnova kuća. Niklo je novo Saborsko s novom crkvom, školom.
U Saborskom obilježena 33. godišnjica pada Saborskog, bez čitanja imena žrtava
- Hitovi: 2467
Danas je u Saborskom obilježena 33. godišnjica pada Saborskog. Kod općinske zgrade, po domaći kod Doma, okupilo se mnoštvo iz svih okolnih Općina, Gradova i šire. Kolona sjećanja je krenula oko 10 sati prema spomen obilježju masovne grobnice, k ranjenoj golubici. Ceremonija je započela obraćanjem pročelnice JUO Općine Saborsko Sanje Špehar, koja je pročitala prigodne stihove posvećene žrtvama Domovinskog rata, ovaj put uz razglas pa se konačno dobro čulo.
IVAN VUKOVIĆ: SABORSKO MJESTO MASOVNOG ZLOČINA I DIVLJAČKOG RAZARANJA
- Hitovi: 1026
Dan sjećanja na žrtvu Saborskog (utorak) 12.11.2024.
- Hitovi: 582
PROGRAM
9.30 - DOLAZAK I OKUPLJANJE
- okupljanje ispred zgrade Općine Saborsko
10:00 - KOLONA SJEĆANJA
- Svečani mimohod do Spomen obilježja masovne grobnice
10:20 - POGINULI U MISLIMA I SRCIMA
- komemorativni program
11:00 - SVETA MISA ZA SVE POGINULE U DOMOVINSKOM RATU
- Nakon mise zajedničko druženje u Vatrogasnom domu
Bijele se vrhovi oko Kuselja
- Hitovi: 635
Bijele se vrhovi oko Kuselja. Bijeli se Titra gora iznad Kuselja čija je nadmorska visina 1003 m. Na meteo postaji "Biljevina" koja se nalazi na 700 m/nv jutros je izmjereno 0.8 °C u 07:05. Temperatura na vrhu Titre je, s obzirom na inje, zasigurno koji stupanj ispod nule.
Poduzeće "Etno šindra" Saborsko obnovilo sjenicu kod župne kuće o svom trošku
- Hitovi: 1807
Prilikom uređenja prostora oko župne kuće, crkve sv. Ivana Nepomuka i spomen obilježja masovne grobnice, Etno šindra Saborsko, odnosno njen vlasnik Tomislav Vučić je predložio župniku Bruni da o trošku firme uredi dotrajali, bitumenskom šindrom pokriveni, krov sjenice, na što je župnik vrlo rado pristao. Osim pokrivanja sjenice osvježena je i cijela drvena konstrukcija. Sve radove je obavio Slavko Matovina sam i bez ičije pomoći.
Šindra šimla kojom je pokrivena ova sjenica je proizvod Etno šindre Saborsko koja je uvrštena je u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske te u popis nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske pod rednim brojem 4058.
Saborčani su 1991. "srušili" mig 21, a da to nisu ni znali ...!?
- Hitovi: 1154
Zrakoplov čije ostatke čuvamo u muzeju je tipa MiG 21 bis. (fotografija lijevo)
9. studenog 1991. godine poletio je s aerodroma Željava s ciljem raketiranja i bombardiranja Saborskog koje je tada u okruženju. Željava je jedna od zrakoplovnih baza iz koje su polijetali zrakoplovi JNA u napade na ciljeve u RH. Ovaj podzemni aerodrom izgrađen je na granici BiH i Hrvatske, u utrobi planine Plješivice. Za vrijeme agresije na Republiku Hrvatsku aerodrom je intenzivno korišten tijekom 1991. godine. Izbijanjem sukoba u BiH, zbog njegovog geostrateškog položaja krajem svibnja 1992. godine, onesposobljen je od strane JNA za dalje korištenje. Na Željavi je bio stacioniran Lovački 117. zrakoplovni puk Ratnog vazduhoplovstva JNA koji je imao 2 eskadrile presretača i 352. izviđačka eskadrila.
Branitelji Saborskog, pripadnici Zbora narodne garde i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, otvorili su vatru iz protuzračnih strojnica 12,7 mm. Pogođeni zrakoplov pao je na vojni poligon kod Slunja, pilot se katapultirao, a pronašli su ga pripadnici JNA u Ličkoj Jesenici. Dijelove aviona izvukli su pripadnici 14. Domobranske pukovnije Slunj. Ostatke zrakoplova na prostor Muzejske zbirke postavili su 2005. godine djelatnici 33. inž.br. i HEP-a Karlovac. Postolje za avion izradio je g. Nikola Juran iz Duge Rese, a materijal za rampu donirala je tvrtka Alstom iz Karlovca. Tekst i foto: Gradski muzej Karlovac
Ratne priče Petra Grdića - Maćana "Saborsko u paklu rata" 7. dio - Pad Saborskog
- Hitovi: 1082
Nedugo nakon upada četničkih terorista u Kuselj, žilavog otpora branitelja, pogibije petorice i ranjavanja 12 pripadnika ratne jedinice Saborsko, doznajemo da su u pomoć Saborskom krenuli dragovoljci ogulinskog kraja. Ova vijest budi nadu u nama i jača želju da izdržimo nasrtaje četničkog agresora i obranimo ognjišta te živote civila, kako Saborskog tako i civile izbjegle iz rakovičko-drežničkog kraja, kojih je u Saborskom prihvaćen i smješten veliki broj.
Krvava hrvatska jesen: Vaganac u plamenu 8. 10. 1991. godine
- Hitovi: 700
Dana 8. 10. 1991. počeo je pakleni napad na Vaganac, Drežnik. Srbovojska je krenula u silovit napad s namjerom da pokori slunjski kraj koji je bio u okruženju. Obranu je pružala policija i tek oformljena vojna formacija garde. Bez dotoka hrane, lijekova i oružja, informacija… branitelji pružaju žestok otpor. Kako je to izgledalo zapisao sam u svoj dnevnik koji sam vodio skoro svaki dan.
08. 10. 1991. (utorak) – Ujutro, u 7 sati, čula se topovska paljba iz smjera Drežnika-Rakovice. Slutilo je to na najgore. Zovem policiju: rekoše pješački napad – prethodno artiljerijski – na Vaganac i Drežnik. Sve su komunikacije prekinute i teško je doznati što se događa. Svako toliko dođe neka obavijest da Srbi pale Vaganac, da je pravi pakao u Vagancu. Nakon tolikih glasina nisam sve to mogao vjerovati ali stvarnost je vrlo kruta. Dan sam proveo u čudnom raspoloženju, nesposoban za bilo kakav umni ili fizički rad. Navečer slabi znak sirene javlja opću opasnost. Zovem telefonom Drežnik i Rakovicu, ali se nitko ne javlja. U kasnim večernjim satima dolaze kolone prognanika raznim vozilima iz Drežnika, Rakovice, Vaganca. Svako toliko slušam vijesti na mali radio aparat. Slunj i okolica kao da ne postoje. Nikakva spomena, jesu li nas Bog i ljudi zaboravili i izručili silama mraka?
09. 10. 1991. (srijeda) – Ujutro, u 5 sati, Radio Zagreb javlja o primirju (tko zna kojem po redu) sklopljenom između hrvatske vojske i jugo-vojske (zastupa je general Rašeta) pred zastupnikom Europe. To me donekle umirilo pa sam malo zaspao. Slušam vijesti u 7 sati. Kao da je primirje uspješno. Ali, bojim se da je to samo predah srbo-vojsci za pregrupiranje snaga. Jutros rano dolazi vlč. Branko iz Rakovice. Noćas, u 3 sata, s majkom i nekoliko autobusa naroda iz Vaganca, Drežnika, Rakovice stigli su u Slunj. U prepunom hotelu dočekao je zoru. U onim je krajevima pravi pakao: pogrom, paljenje kuća, masakr… Izlazim u grad da vidim što se događa. Policajci i gardisti zastrašeni i zbunjeni. Susrećem neke Vagančane. Marko Kukuruzović mi daje sliku zbivanja. Prema iskazu ostalih doznajem kako je to izgledalo jučer 08. 10. 1991 (dan proglašenja suverenosti i nezavisnosti Hrvatske). Oko 7 sati 15 tenkova navalilo je na Vaganac, a iz smjera Plitvica na Selište, Grabovac i Drežnik također veći broj tenkova. Branitelji Vaganca pružili su otpor. Onesposobili su jedan tenk, ali s lakim pješačkim oružjem nisu se mogli dugo odupirati. Ipak, zadržali su tenkove i pješački napad do navečer. Tada su se počeli povlačiti žene i starci prema Kukuruzovića pećini gdje su se sklonili. Tenk od škole gađao ih je i u tom dijelu sela. Po noći i pod žestokom paljbom mitraljeza, svijetlećih metaka i topovskih kanonada povlačili su se kanjonom Korane prema Drežniku. Starci su posrtali i dizali se, a srpski su palikuće tenkovskim granatama razarali kuće po Vagancu.
Obilježena 33. obljetnica Četničkog zločina nad desetoricom Hrvata Vukovića i Poljanka.
- Hitovi: 398
Zločin u selu Vukovići kod Poljanka
- Hitovi: 4687
Dana 07. studenog 1991. godine u Poljanku, točnije u zaseoku Vukovići počinjen je ratni zločin nad civilima. Tog kobnog dana, dvije naoružane skupine srpskih terorista, pripadnika četničkih vojnih formacija i milicije tzv. Krajine ušle su u selo oko 12 sati. U svom krvavom pohodu izveli iz kuća sve Hrvate koji su zatečeni u selu te ih strijeljali iz automatskih pušaka. Na taj okrutan i kukavički način ubijeni su:
- Vjekoslav Vuković
- Dane Vuković
- Nikola Matovina
- Joso Matovina
- Lucija Vuković
- Nikola Vuković
- Milka Vuković
- Dane Vuković
(Na fotografiji lijevo je uplakana Jaga Matovina supruga ovdje ubijenog Nikole Matovina i majka Jose Matovina, snimljena u Slunju, dan nakon pokolja)
Zločin je jedini preživio šesnaestogodišnji Božo Vuković.
Potom su istog dana na Poljanku po istom scenariju, uništiti sve što je hrvatsko ubili Ivana i Nikolu Vuković. Ivan i Nikola su pokopani na mjestu ubojstva, gdje su nađeni nakon Oluje. Iz kuća su pokupili sve vrijedne stvari i novac te ih onda zapalili. Dana 8. studenog je ubijen i Tome Vuković.
Tijela ubijenih u Vukovićima, nijih četvero još nisu pronađena, a četvero zapaljenih nije indetificirano. Nitko od počinitelja ovog strašnog zločina nije odgovarao.