Saborsko je prilikom elektrifikacije 1967/68. imalo niz poteškoća, a najveća je bila kada je izgrađenu mrežu trebalo priključiti na napon. U ovom članku ću o tom slučaju koristiti priču Josipa Krizmanića iz knjige Saborsko i uža okolica.

Nakon što se vidjelo da nam nitko drugi neće doći elektrificirati selo odlučili smo da sami prikupimo novac na osnovu nekakvog predračuna. Prikupljanje novca smo organizirali tako da je svako kućanstvo dalo jednak iznos kojeg smo odredili prema mogućnostima stanovništva. Nažalost, dobar dio sela smo morali ispustiti iz ovog plana zbog raspršenosti zaselaka, tako da u elektrifikaciju nisu uključeni: Skrada, Čorkova Uvala, Ravni Lug i neke kuće na Kapelama. Bez obzira na dobru volju našeg stanovništva, financijske mogućnosti nisu bile ni blizu dovoljne, a  nitko "iz vana" nam nije htio pomoći.

Općina Ogulin i njeno rukovodstvo, ne samo da su nas držali kao pastorčad, nego su nas smatrali zaostalima, glupima i neznalicama kojima, mislili su, možeš lagati i pričati bilo što jer i tako ništa ne znaju.

Na raznim sastancima smo tražili pomoć, ali su uvijek imali spreman odgovor. Na jednom takvom sastanku uzima riječ jedan mudrac iz Općine pa kaže, drugovi ja ću vam dokazati da mi vama dajemo više nego ostalima. Troškovi škole i nastavnog kadra u Saborskom progutaju 120 milijuna dinara godišnje, a sav porezni prihod od katastra iz Saborskog iznosi 46 milijuna dinara, tu još u više razrede idu djeca iz Licke Jesenice pa se može dodati još desetak milijuna prihoda od katastarskog poreza Ličke Jesenice. Sve to nije dovoljno pa vam mi dotiramo jos 64 milijuna dinara. Ja mislim da vam je sad jasno i da više nećete govoriti da mi Saborskom ništa ne dajemo.

Znali smo da laže i to bismo mu brzo dokazali, ali je on brzo i vješto prešao na drugu temu. Takve i slične odgovore smo dobivali na svakom forumu Općine. Znali smo mi dobro da je porez od katastra nedostatan za sve potrebe MZ Saborsko, ali smo znali i to da nekoliko stotina naših radnika i kirijaša stvara daleko veće prihode Općini i društvu od onih katastarskih.

Prihodi od 40.000 m3 šume koja se godišnje sječe na našem kraju premašuje sve ono što mi tražimo, bar za deset puta, a kad bi uzeli svih 25  godina od rata po 40.000 m3, koliko je to onda prihoda ostvareno. lako smo mi to sve znali, mudrac iz Općine se i dalje usudi pričati demagoške priče. Kad znamo s kakvim smo ljudima radili i kako su nas gledali, nije čudo što kod nas ništa ozbiljnije nije izgrađeno. Za elektrifikaciju sela smo naručili projekt i troškovnik kojeg smo sami platili i na osnovu toga sakupili potrebnu količinu novca, a zatim raspisali natječaj za izvodenje radova. Da bi nam trošak bio što manji, sve radove za koje ne treba stručno znanje radili smo sami sa svojom radnom snagom. To je bilo kopanje jama, razvoženje i dizanje stupova, pomoć kod razvlačenja vodova i sve ostale fizičke poslove . Kopanje jama za stupove bilo je na mjestima vrlo teško, jer na našem terenu ima puno kamena koji je trebalo razbijati dinamitom. Imali smo novac za kupnju dinamita ali nismo imali minera bez kojeg se ne može dobiti dozvola za kupnju eksploziva. Ja sam završio srednju šumarsku školu, gdje sam učio građevinarstvo, osobito niskogradnju, šumske ceste, šumske vlake, lagere i ostalo, pa sam lako položio za minera i dobio diplomu na osnovu koje smo mogli kupiti eksploziv. Zadužili smo domaćinstva koliko koje treba iskopati jama za stupove, kanala za uzemljenja, koliko radnih dana na podizanju stupova i razvlačenju vodova i ostale pomoćne radove.

Mora se priznati da je narod te godine bio preopterećen. Morao je odraditi svoj dio za elektrifikaciju, a trebalo je obaviti i sve domaće poslove, u kućama su uvođene elektroinstalacije, koje isto nisu bile jeftine.

Kad smo izgradili mrežu, u kućama napravili instalacije i kad smo pomislili da je sve gotovo, opet nije bilo gotovo. Naime, Elektra Karlovac - ispostava u Ogulinu trebala je preuzeti električnu mrežu na korištenje i održavanje, oni to nisu htjeli prihvatiti, niti su nas htjeli uključiti u elektrosustav. Dakle, sve smo uradili, izmučili se, istrošili, a opet nemamo struje. Elektra je svoje razloge opravdavala time što je Saborsko daleko od Ogulina pa će održavanje mreže biti teško i skupo i da bi oni na toj mreži imali  samo gubitke. Možete zamisliti kakva je ogorčenost bila kod naroda, a mi koji smo sve vodili i  organizirali i sve obećavali od muke nismo znali gdje smo. Narod zapitkuje zašto nema struje, kad će biti, hoće li uopće biti, tko je za to kriv i stotine takvih pitanja, a ja niti na jedno nisam znao odgovor. Svi oni koji su samnom vodili tu akciju očajni su i bijesni. Muče se, jer su zasipani pitanjima, prigovorima, a više puta i vrijeđani.

Pao je veliki snijeg, a ja sam po nesreći obolio od gripe, pa ne smijem nikamo iz kuće. Moji suradnici koji su radili na organizaciji tog posla dolaze k meni radi dogovora što činiti, kamo krenuti, kako s ogorčenim selom izići na kraj, koga tužiti, s kim razgovarati. Zaključili smo, da Nikola Šolaja i ja (Josip Krizmanić) odemo u Ogulin na razgovor s općinarima i predstavnicima Elektre. Moram ovdje naglasiti da je električna mreža po završetku prikopčana na struju, ali samo mjesec dana na probu. Taj je mjesec prošao i oni su nas isključili. To isključenje je udarilo narod kao grom iz vedra neba. Ne može se više nikom ništa reći ni dokazati.

Ja sam malo prizdravio, pa smo Nikola i ja otišli u Ogulin. Prije nego u Općinu, navratili smo u Eektru. U Elektri nam je direktor objašnjavao probleme Elektroprivrede na čitavom prostoru Jugoslavije, koji su značajni za društvo uopće, kako on to kaže, a ovaj naš je toliko sitan i beznačajan da se o njemu ne isplati razgovarati. Ako hoćemo imati struju, moramo uz redovnu naplatu potrošnje snositi i troškove održavanja mreže. Oni će nam sve usluge u vezi s tim davati, ali za svaki izvršen posao ispostavit će nam račun koji smo dužni platiti. Nakon dužeg razgovora direktor nam reče, to je jedini način na koji možete dobiti struju. Mi nismo obavezni vama davati usluge na mreži, ali ćemo to ipak činiti iz humanih razloga. Mi, drugovi, više nemamo što razgovarati. Meni se žuri, moram vlakom u Karlovac, jer na cesti ima puno leda pa ne mogu ići automobilom i tako je završio naš razgovor s tim čovjekom. On je svoje ispričao i otišao, a mi i dalje ostajemo u neizvjesnosti, ali se ipak ne mislimo vratiti u selo neobavijena posla. U Općini ćemo se samo najaviti za razgovor sljedećeg dana, jer danas ne možemo i ne želimo razgovarati, zbog toga što je direktor Elektre Ogulin odsutan, a mi se ipak nadamo da će sljedećeg dana biti pozvan na razgovor u Općinu. Uzeli smo sobu u hotelu Kapela i tamo prenoćili. Nas dvojica (Nikola Šolaja i ja) smo cijelo vrijeme pričali i razmišljali što slijedećeg dana govoriti i pitati u Općini. Mučilo nas je što poduzeti ako u Općini ne naiđemo na razumijevanje naših problema. Dogovorili smo se da ćemo u tom slučaju i mi biti vrlo drski i bezobrazni pa makar nas i zatvorili pa će se naš slučaj čuti dalje.

Ujutro oko 9 sati došli smo u Općinu gdje nas je nakratko primio predsjednik Skupštine Općine i otputovao, a nas predao načelniku odjela za privredu. Njemu smo obrazložili svoj problem i sve pojedinosti oko njega. On je to prihvatio kao problem koji treba riješiti, ali nam preporuča da prihvatimo održavanje mreže o svom trošku, pa ako bi se našlo nekih novaca možda bi nam i Općina pomogla. Dalje je ubacio onu čisto demagošku, da oni Saborskom daju više nego što imaju koristi od šume s područja Saborskog. Takoder nam je rekao da Općina ne može niti smije ni jednom poduzeću narediti da radi tamo gdje su troškovi veći od zarade. Kad smo ga saslušali, ja sam ga odmah demantirao da su nam više dali nego što su od nas dobili. Dokazao sam mu koliki prihod stvara nekoliko stotina zaposlenih i koliki su prihodi od nasih šuma. Dalje smo ga zasipali pitanjima. Jeli ijedno mjesto do na području Općine isključeno zbog toga što sami ne održavaju mrežu? Je li to još na koga primjenjeno u Hrvatskoj? Je li ih bar malo stid što nam nisu pomogli u gradnji elektro mreže kroz selo? Je li njima cilj istjerati narod iz tog kraja? Znaju li oni da naš narod nije lud i da sve vidi? Znali smo da su neki funkcioneri općine dobili kredite na 30 godina uz minimalne kamate, pa smo zatrazili takav kredit, da bi njime plaćali održavanje mreže. Primijetio je da smo ovo pitanje uputili radi provokacije, pa na njega nije odgovorio. Zamolili smo ga da nas uputi kome bi se isplatilo žaliti izvan Općine, jer mi nećemo kući među narod, dok ovo pitanje ne riješimo. Mi mrežu održavati ne možemo i nemamo novaca za to. Što nam općina predlaze? Potaknut našim pitanjima pozvao je direktora Elektre da dođe u Općinu na razgovor, pa da zajednički pokušamo naći riješenje. Direktor je ranije čuo naše zahtjeve, a sad mu je na svoj način obrazložio i načelnik odjela za privredu. Sve je on to navodno razumio, ali ne prihvaća da preuzme mrežu na održavanje. Mi smo se iskijučili iz rasprave, jer smo svoj stav dobro obrazložili i ostali kod njega. Pregovore su nastavili njih dvojica, ali se sad već osjeti da žele doći do kompromisa, pa nam je bilo malo lakše slušati svakojaka tumačenja propisa koje su oni svaki na svoj način tumačili.

Uzeli smo pauzu od pola sata, a nakon toga se opet sastali. Pred pauzu načelnik odjela za privredu nam je rekao da će se konzultirati s još nekim ljudima u općinskoj upravi pa ćemo možda lakše postići dogovor. Mi smo se sad već nadali bar donekle pozitivnom riješenju. Kad smo se vratili, načelnik ima napisan prijedlog, pa nas moli da budemo strpijivi i da ne postavijamo nikakva pitanja prije nego što ga on pročita. Radoznalo i sa zebnjom smo čekali kako će taj prijedlog glasiti.

Prijedlog je glasio:

1. U mrežu Mjesne zajednice Saborsko uključiti struju odmah po završetku i potpisivanju ovog dogovora.

2. Troškove održavanja mreže snosit će mjesna zajednica Saborsko pod uvjetom:

    a) - da usluge održavanja vrši ispostava Elektre Ogulin sa svojim stručnim kadrovima

    b) - da Elektra neće ispostavijati račune troškova Mjesnoj zajednici Saborsko godinu dana

    c) - da će se troškovi koji se ispostave nakon godinu dana podmirivat kreditom koji će Mjesnoj zajednici odobriti Elektra

    d) - da će, uz uz redovnu naplatu potrošnje struje, taj kredit Mjesna zajednica vratiti Elektri najkasnije tri mjeseca po isteku roka

3. Ostavlja se mogućnost i Općini da taj kredit vrati Elektri, korigirajući ga prihodom i troškovima te kreditne godine.

Taj smo prijedlog objeručke prihvatili i potpisaili.

Nama iz Saborskog je prva točka dogovora u potpunosti, a i treća nas je zadovoljavala. Na treću točku predstavnik Elektre davao je primjedbe, bunio se i gunđao, ali je konačno ipak pristao. Mi smo poslije potpisa dogovora konačno odahnuli nakon napetosti u kojoj smo bili prethodnih desetak dana. Za ova dva posljednja može se slobodno reći da su bili krajnje napeti. U restoranu Kapela nešto smo pojeli i u 16 sati vlakom zvanim "Škola" krenuli kući. Oba dana koje smo proveli u Ogulinu padao je snijeg. Na Ličku Jesenicu smo stigli oko 17 sati, a zbog visokog snijega u Saborsko smo stigli tek u 20:30 sati.

Tad još nisam bio potpuno ozdravio od gripe pa sam onako iscrpljen i slab jedva hodao kroz snjeg i nanose. U Saborskom je vladalo veselje. Struja je došla u 15 sati. Ja sam svratio kod Pere Sertića (Mašina) popio čaj i nešto pojeo. Do kuće na Kuselju imao sam još 7 km koje sam morao propješačiti. Kad sam konačno došao kući odmarao sam nekoliko dana.

You have no rights to post comments