Crvena vjeverica ili obična vjeverica (latinski: Sciurus vulgaris) je jedina europska autohtona vrsta iz porodica Sciuridae, a kroz mnoga stoljeća je bila i jedina vrsta na starom kontinentu. Upravo zbog toga je uvijek nosila naziv samo "vjeverica", bez bojazni da bi se mogla zamijeniti s bilo kojom drugom vrstom vjeverica (ima ih oko 200) koliko ih ima na Zemlji.
No, posljednjih godina, zoolozi su je počeli zvati crvena vjeverica. Neke žive na drveću, druge u podzemnim jazbinama. Ni jedna vrsta vjeverica ne hibernira, iako su manje aktivne, pa je u hladnim zimama u prednosti siva vjeverica koja nakupi znatno deblji sloj zaliha masti. Podzemne vjeverice (tekunice) hiberniraju određeni period (3 – 5 mj.) zimi te su im tada životne funkcije svedene na minimum.
Obilježja vjeverice
Dimenzije: do 24 (19,5 – 28) cm + rep od 19 (14 – 24) cm
Rasprostranjenost: Europa, osim Islanda i sredozemnih otoka.
Životni prostor: stare bjelogorične, crnogorične i miješane šume. parkovi, vrtovi; u Alpama do visine 2000 m.
Opis: odozgo- crvenosmeđa poput lisice, često tamna ili crna, odozdo- bijela; oči i uske velike (zimi s čupercima dlaka na vrhovima uski); rep dug, kitnjast.
Način života: spretno i brzo se penje i skače, po deblima i glavom nadolje; daleko skače; veliko, loptasto gnijezdo od grančica i mahovine gradi u krošnjama, dupljama; ne spava pravi zimski san; sprema zalihe hrane.
Parenje: I—VII. koti 2 – 5 puta po 3 – 7 mladih (II-VIII), mlade nosi 38 dana (slijepi 31 dan, sišu 35 – 42 dana, samostalni su s 49 – 56 dana, spolno zreli s 12 mjeseci)
Glasanje: coktanje.
Prehrana: sjemenke četinjača, razni plodovi, orasi, lješnjaci, gljive, kora, kukci, ptičja jaja, mlade ptice.
Komentari