Mjesec hrvatskoga jezika 2026. održava se od 21. veljače (Međunarodni dan materinskoga jezika) do 17. ožujka (Dan hrvatske Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika)

Osvrt Ivana Vukovića

M(j)esec/misec (h/f)(o/a/e)rva-ts/c/s-k-og/eg(a) j-e/a-zika

Vrlo malo Hrvata zna da u hrvatskom standardnom jeziku (hsj) nije mljeo-mljela nego mlio-mljela, isto kao što nije htjeo, nego htio-htjela, vidio-vidjela, volio-voljela, smio-smjela, donio-donijela, dio-dijela... Mljeo i htjeo je izvorno samo u nekim mjestima Bosne i Slavonije (doneseno iz Bosne).

Ovi ikavizmi u m. rodu u hsj nisu kompromis prema ikavici - izgovoru najviše Hrvata, nego su prisutni u istočnohercegovačkoj (i)jekavici na kojoj se hsj temelji. Iz istog razloga je uz stjecati, u hsj dopušteno sticati, stičem, sticanje. Premda u govorima istočnohercegovačkoga dijalekta i u Hrvata i Srba postoje oblici sio-sjela i Biograd za Beograd, nisu ušli u hsj, kao ni io-jela. Npr. Srbi oko Plaškog i Saborskog htio kažu ćio, dok njihovi susjedi Hrvati imaju također ikavske, ali druge oblike tija ili til. Vuk Karadžić je pisao i zalagao se za oblik Biograd, a u hsj su ije (2 sloga) i je (1 slog) preuzeti od njega.

Naš često ignorirani jezikoslovac i akademik Ivo Škarić je napisao: "Hrvatima nikad i nigdje izvorno i spontano to nisu bila dva sloga – ni govornicima, ni piscima, ni jezikoslovcima (osim u nekoliko iznimaka – dvije, poslije, prije, smijem). Dva sloga nametnuo im je V. S. Karadžić (...) Hrvati govore podjednako početke riječi u Nijemac i Njemica, slijep i sljepoća, lijep i ljepši, riječ i rječnik..."

Ako svi kažemo prelaziti, prepisati, privreda i upotreba, zašto su prijelaz, prijepis, privrijediti i upotrijebiti? Ante Starčević je to zvao blejanjem. I genitiv i množina od vrijeme je vremena, jer vrjemena jednostavno ne ide, kao što ne paše ni vrjemešan, grješka, pogrješka, vrjeća, srjeća.
Zašto se po uzoru na htio, mlio i smio, uz postojeći sjeo, ne dopuste i oblici sio-sjela i Biograd uz Beograd? Zašto imamo ikavski u m. r., a jekavski u ž. r., pa se uz postojeće, ne dopusti vidio-vidila, volio-volila, bolila... Ili korak dalje, uz postojeće i htio-htila, mlio-mlila, smio-smila...

Treba li nam se u 21. st. jezik koji se odavno ne zove srpskohrvatskim i dalje temeljiti na nekim idejama V. S. Karadžića i njegovih sljedbenika? Još gore, čak smo odbacili njegovu ideju i hrvatski naziv Biograd te preuzeli Beograd, premda u duhu hrvatskog jezika može biti samo Biograd, Bilgrad, Belgrad, Bjelgrad. Otac domovine Ante Starčević je pisao Belgrad. A još uvijek imamo službeno Biograd na Moru, premda je to jedini Biograd koji postoji. Danas bespotrebni dodatak na Moru je uveden kako bi se razlikovao od drugog Biograda, onog na Dunavu. Ili dopustimo da može i Biograd osim Beograda ili odbacimo dodatak na Moru.

You have no rights to post comments