1775. godine vrši se prva numeracija kuća u Saborskom. Kućni brojevi su davani redom uz glavnu cestu. Iz vojnih zapisa se vidi da su Hodaci imali kućne brojeve 1,2 i 5, Krizmanići 3, Tomšići 4. Na vojnoj karti se vidi skupina od 5-6 kuća na desnoj strani odmaknute od glavne ceste, Conjari i Matovine (slika lijevo). Conjari su imali kućne brojeve 6, 7, 8 i 9, a Matovine su imali brojeve 10 i 11.
1871. godine Conjari su dobili nove kućne brojeve; 37, 38 i 39.
U vrijeme naseljavanja u Liku i Krbavu, ti su “njemački” Kranjci već bili potpuno slavenizirani, razlikovali su se još jedino specifičnom antroponimijom koja je podsjećala na njihove etničke i kulturne korijene. Riječ je o prezimenima: Fink, Kajfeš (Kaifess), Piršlin (Pirslin), Portner, Rožman (Rosmann), Šneperger (Schneberger), Špehar (Späher), Štajduhar (Staudocher), Štrk (Sterk). Conjar (Zollner).
Conjari su iz Saborskog krajem 18. i početkom 19. stoljeća naseljavali Selište Drežničko i okolicu gdje ih danas ima više nego u Saborskom. (Brajdić)
Podatke prikupila Sue ORelly
Conjari - Takozvana kranjska prezimena ponajprije karakterizira njihovo njemačko jezično podrijetlo. To su većinom bili mali rodovi, s izuzetkom Conjara i Špehara, od kojih se neki do XX. st. neće održati u Saborskom. Prezime Conjar se u Kranjskoj prvo spominje u obliku Zollner (njem. „mitničar“, „carinik“). Spominju se 1531. godine u Kostelu na Kupi, gdje će kroatizirati svoje prezime u Colner, Colnar i konačno Conjar. Tijekom XVII. st. sele se preko Kupe na brod-moravičko vlastelinstvo u Gorskom kotaru; 1650. spominje se Jure Colnar kod Broda na Kupi, a 1670. Andreas Zolnar u Bukovom Vrhu kod Skrada.316 Odatle su kao komorski kmetovi preseljeni u Saborsko, u gornje selo. Prema popisu iz 1775. bila je jedna njihova kuća, tj. zadruga. Nakon što su 1746. izjednačeni u društvenom položaju s krajišnicima, preseljavaju se bliže granici. Krajem XVIII. st. nastanjuju se u Orihovom Selišću i Drežnik Gradu (Jure i Ivan Conjar).
Marko Šarić
Komentari