Nakon zadnjih događanja, svakom normalnom čovjeku, koji nije stranački vojnik, ovisan o interesnim skupinama ili zarobljen u nekakvim podjelama i mržnjama, potpuno je jasno da naša prelijepa Hrvatska treba potpuni reset. Treba nam preispitivanje nacionalnih interesa, nova strategija razvoja, dugoročni cilj i planovi kako do tih ciljeva doći.
Potrebna nam je slobodna i suverena država Hrvatska koja će se razvijati onako kako mi želimo da se razvija. U interesu naroda, radnika, poduzetnika, obrtnika, iznajmljivača, a prije svega, u interesu naše djece.
Nije ovaj vapaj za promjenom usmjeren čak niti protiv HDZ-a, nije ni protiv bilo kakvih struktura. Jednostavno nam ne ide ovako. Rasprodali smo sve što je valjalo, uništili sve što nam je moglo donositi blagodati. Dali smo najvrijednije dijelove zemlje na upravljanje strancima. Uništili smo sela, poljoprivredu, stočarstvo, cijeli pojam onoga što sela trebaju značiti za razvoj jedne države.
Hotelske kuće, banke, trgovačke lance, nacionalne resurse smo podijelili onima koji od toga profitiraju, umjesto da smo ih koristili za blagodat naroda. Ušli smo u zajednice zemalja i moramo igrati po njihovim pravilima slobodnog tržišta pri čemu je ono slobodno samo u kolonijama poput naše jer pojam “slobodno” u tom smislu podrazumijeva strano ulaganje novca koji je neograničen i upravljanje ograničenim resursima.
HDZ, SDP, a ni Možemo, u svojim planovima i ciljevima su gotovo isti. Jedni obećavaju biti pošteniji od drugih, ali se suština ne mijenja. A nama je potrebno upravo to, promjena suštine. Rekao je jedan vrhunski hrvstski ekonomski stručnjak da je Hrvatska ostvarila sve svoje ciljeve, ali su nažalost, ti ciljevi upravo Hrvatska kakvu danas imamo.
Ako se ovako nastavi, biti će sve gore, uz sve nevolje (i dobre stvari jer ima popratno i njih) dobit ćemo i nesigurnu zemlju napučenu migrantima koje će Njemačka uskoro početi vraćati, Pakistancima kojima se ubrzano pečatiraju vize. Sve u skladu “potrebe za radnom snagom” onih od kojih koristi uopće nemamo.
Sanjam dan kad ćemo se dogovoriti oko stvari koje nas dijele jer se u 90% slučajeva većina s tim slaže, ali nas mediji i PR magovi uvijek nekako vrate na onih 10% oko kojih se narod ne slaže. I onda nastave sa štetnim politikama.
Kako to napraviti? Odgovor na to pitanje je vrlo lagan i neće se svima svidjeti jer je kratkoročno teži. Predstavit ću ga uskoro u jednom javnom izlaganju. Nemojte mi početi samo o tome kako se ne nude rješenja jer su ona najlakši dio priče. Onaj teži dio je uvjeriti vlastiti narod kako osim njihovog, postoji i jedan drugi put. Put slobode, suverenizma, zajedništva i planiranja. Nedavno sam pisao o Norveškoj, tamo se nalazi lagani uvod.
Eh, kad bi ljudi malo počeli razmišljati…
Ivan Vidović nositelj NL Moj Umag
Komentari