Usporedba mineralizacije vode izvora Kuselj i Vrilce te vodovoda Čevrkalo

Na temelju izmjerenih vrijednosti PPM (TDS) i qS/cm (EC); izvora Kuselj i Vrilce te vodovoda Čevrkalo napravili smo procjenu svojstava vode, iako se bez kemijske analize ne može odrediti točan sadržaj pojedinih minerala.

Što znače ove vrijednosti?

• PPM (TDS) označava ukupnu količinu otopljenih tvari u vodi (kalcij, magnezij, bikarbonati, natrij i dr.).
• Električna vodljivost µS/cm (EC) pokazuje koliko voda provodi električnu struju, što je izravno povezano s količinom otopljenih minerala

 

Na temelju prosjeka dobivenog nakon višekratnih mjerenja (do 10 mjerenja po uzorku), rezultati su:

Izvor vode	TDS (ppm)	EC (µS/cm)
Kuselj	214	426
Vodovod Čevrkalo	221	442
Vrilce	231	462

Opća analiza

Razlike između sva tri uzorka vrlo su male. Najveća razlika u TDS-u iznosi samo 17 ppm, odnosno oko 8 %, što znači da sve tri vode imaju vrlo sličan stupanj mineralizacije.

Električna vodljivost (EC) prati isti trend kao i TDS, što potvrđuje da su mjerenja međusobno dosljedna i pouzdana. Omjer TDS i EC kod sva tri uzorka praktički je 1 : 2, što je očekivano za prirodne slatke vode.

Analiza pojedinih izvora

Kuselj (214 ppm / 426 µS/cm)

• ima najnižu ukupnu mineralizaciju,
• riječ je o umjereno mineraliziranoj vodi,
• može se očekivati nešto mekši i "lakši" okus,
• vrijednosti upućuju na nešto manju količinu otopljenih mineralnih tvari.

Vodovod Čevrkalo (221 ppm / 442 µS/cm)

• nalazi se gotovo točno između druga dva uzorka,
• razlika u odnosu na Kuselj iznosi samo 7 ppm,
• pokazuje vrlo stabilan sastav vode koja se isporučuje potrošačima.

Vrilce (231 ppm / 462 µS/cm)

• ima najveći sadržaj otopljenih minerala,
• i dalje se radi o vodi niske do umjerene mineralizacije,
• može imati nešto puniji i izraženiji okus zbog nešto veće koncentracije kalcija, magnezija i bikarbonata.

Što govore ove vrijednosti?

Sve tri vode spadaju u područje približno 200–250 ppm TDS, što se općenito smatra vrlo dobrim rasponom za pitku vodu. Takva voda obično nije ni "preslaba" ni pretjerano mineralizirana.

Vrijednosti EC između 426 i 462 µS/cm također su tipične za kvalitetne podzemne krške vode.

Usporedba

• Najmanje mineralizirana: Kuselj
• Srednja mineralizacija: Vodovod Čevrkalo
• Najviše mineralizirana: Vrilce

Razlike su toliko male da ih većina ljudi u okusu vjerojatno ne bi mogla pouzdano razlikovati bez izravnog uspoređivanja.

Mineralizacija	TDS (PPM)	EC (µS/cm)
Vrlo slabo mineralizirana	< 50	< 100
Slabo mineralizirana	50 – 150	100 – 300
Umjereno mineralizirana	150 – 300	300 – 600
Jače mineralizirana	300 – 500	600 – 1000
Vrlo jako mineralizirana	> 500	> 1000

 

Prema izmjerenim vrijednostima:

Uzorak	TDS (PPM)	EC (µS/cm)	Mineralizacija
Vrilce	231	462	umjereno mineralizirana
Vodovod Čevrkalo	221	442	umjereno mineralizirana
Kuselj	214	426	umjereno mineralizirana

Razlike između ova tri uzorka su male (oko 8 % između najmanje i najveće vrijednosti), pa se sve tri vode mogu svrstati u umjereno mineralizirane. Vrilce ima najveći sadržaj otopljenih minerala, zatim slijedi vodovod Čevrkalo, dok je Kuselj najmanje mineraliziran, ali razlike nisu velike.

Za prirodne izvorske i pitke vode često se kao poželjan raspon navodi:

• TDS: 150–300 ppm
• EC: 300–600 µS/cm

Upravo u tom rasponu nalaze ova tri mjerenja.

 Temperature vode:

• Izvor Kuselj: 9,2 °C
• Izvor Vrilce: 11,4 °C

Razlika iznosi 2,2 °C, pri čemu je Kuselj hladniji od Vrilca.

Zanimljivo je da je, unatoč tome što Vrilce izvire iz stijene, a Kuselj iz pjeskovitog tla, Vrilce toplije. To upućuje na to da temperatura izvorske vode ne ovisi samo o načinu izviranja, već prvenstveno o dubini i duljini podzemnog toka, vremenu zadržavanja vode u podzemlju te hidrogeološkim značajkama vodonosnika.

Usporede li se mjerenja mineralizacije:

• Kuselj: 214 ppm / 426 µS/cm – 9,2 °C
• Čevrkalo: 221 ppm / 442 µS/cm – ?
• Vrilce: 231 ppm / 462 µS/cm – 11,4 °C

vidi se da je Vrilce istodobno najtoplije i najmineraliziranije, dok je Kuselj najhladniji i najmanje mineraliziran. Razlike u mineralizaciji nisu velike, ali su dovoljno dosljedne da mogu upućivati na različite uvjete podzemnog toka i zadržavanja vode.

Zaključak

Prosječne vrijednosti dobivene nakon višekratnih mjerenja pokazuju da su Kuselj, Vrilce i voda iz vodovoda Čevrkalo vrlo sličnog kemijskog karaktera. Vrilce sadrži nešto više otopljenih minerala, Kuselj nešto manje, dok je vodovodna voda između njih. Razlike su male i ukazuju na to da se radi o vodama sličnog geološkog podrijetla, koje prolaze kroz karbonatne stijene bogate vapnencem i dolomitom. Sve tri vode imaju umjerenu mineralizaciju, očekivano su srednje tvrde do tvrde (što bi trebalo potvrditi kemijskom analizom), a izmjerene vrijednosti ukazuju na vrlo dobru kvalitetu pitke vode.