
Nakon Drugog svjetskog rata bilo je gotovo nezamislivo da neko mjesto nema ulicu, trg ili ustanovu nazvanu po poginulim partizanima ili narodnim herojima. Takva je praksa bila uobičajena diljem Hrvatske. U susjednom Plaškom čak je desetak ulica i još neke ustanove nosile imena poginulih boraca.
Danas, više od trideset godina nakon Domovinskog rata, u Saborskom ne postoji nijedna ulica, trg, park ili javna ustanova koja nosi ime nekog od 16 poginulih hrvatskih branitelja. Među njima su braća Joso i Petar Matovina (foto lijevo) i Darko i Ante Dumenčić, čija je zajednička žrtva posebno potresna, nimalo ne umanjujući veličinu žrtve ostalih dvanaestorice branitelja koji su položili svoje živote za obranu Hrvatske i svoga rodnog kraja.
Postavlja se pitanje zašto je tako. Zar njihova žrtva nije dovoljno velika da bi ostala trajno upisana u javni prostor mjesta koje su branili? Život položen za domovinu najveća je žrtva koju čovjek može dati. Upravo zato oni zaslužuju više od spomena jednom godišnje ili vijenca položenog na obljetnicu. Zaslužuju da njihova imena svakodnevno susreću nove generacije.
Nažalost, Općina Saborsko tijekom svih ovih godina nije pokazala inicijativu da se barem jedna ulica, trg ili javni prostor nazove po poginulim hrvatskim braniteljima. Novoosnovana Udruga hrvatskih branitelja Saborsko svoje je aktivnosti usmjerila ponajprije na obnovu spomenika, što je svakako hvalevrijedan posao. No očuvanje sjećanja ne završava podizanjem ili obnovom spomenika. Ono treba živjeti i u nazivima mjesta kojima svakodnevno prolazimo.
Imena poginulih branitelja nisu samo dio prošlosti. Ona su dio identiteta Saborskog. Njihova žrtva omogućila je da ovo mjesto danas postoji u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Upravo zato bilo bi prirodno i pravedno da barem jedna ulica, trg ili park nosi ime hrvatskih branitelja ili nekog od onih koji su za Saborsko dali ono najvrjednije – vlastiti život.
Ako su nekada mnoge ulice nosile imena narodnih heroja, zašto danas u Saborskom nema mjesta ni za jedno ime hrvatskog branitelja? To nije političko pitanje. To je pitanje poštovanja, zahvalnosti i povijesne odgovornosti.
Jer narod koji zaboravi svoje junake, polako zaboravlja i vrijednosti na kojima je nastala njegova sloboda.
Komentari