Ovih dana! U ovo vrijeme prije 31 godinu srušio se cijeli moj svijet, svijet koji sam poznavala, živjela, voljela na svoj dječiji način preko noći je nestao... ukrali su mi djetinjstvo iako sam naivno vjerovala kako će se odrasli pomirit... malo su se posvađali pa to riješavaju na jako ružan način. Vjerujem da su se i odrasli nadali makar potajno da će se sve to smirit... ali nije! Postajalo je svakim danom sve gore i gore. Paljenjem svijeća 01. 11 u sjećanje na naše voljene koji više nisu sa nama otvaraju se vrata prošlosti, anestezija koja je kroz mjesece do ovog djelovala i ublažavala bol... popušta i prepušta mjesto boli, a bol je samo pojačala svoju dozu i studeni nama Saborčanima postaje neizdrživ. Ali ljubav opet mora pobjediti zlo... ista ona ljubav koju sam skrivečki iznesla iz Saborskog, koju sam sakrila duboko u srcu nije nestala nego je prepustila emocijama da olakšaju dušu... da skinu sav taj teret nošen svih ovih mjeseci jer konci popuštaju i duša se mora olakšat, ispuhat... da bar postoji anestezija za dušu ali onda bi bilo prelako. Početak kraja počeo je ulaskom u 11-ti mjesec i divim se snazi naših poginulih i živih branitelja Saborskog koliko su izdržali a nisu bili ni na nikakvoj obuci, vježbi ili pripremi obrane nego su sve to u hodu riješavali. Vodila ih je ona ljubav koju su poslali po nama da ju skrivećki iznesemo na bilo koji način iz Saborskog i širimo ju dalje jer mržnja nije opcija, odustajanje nije opcija nego tvrdoglavo naprijed pa kako bude jer što je čovjek bez ljubavi? Obična odbačena ljuštura bez ikakvog razloga za postojanje. Ta tri mjeseca borbe, napadanja, obrane, pogibija naših branitelja, strahova, odlazaka, dolazaka moje srce se umorilo! Kao što bi rekla Ana Frank...
Lijepi jesenski dan. Put nas vodi u Saborsko. Nakon Plitvica prolazimo kroz Poljanak i nastavljamo vijugavom cestom kroz šumu. Nakon Kuselja pogled pada na prostrano polje s kućama poredanima s lijeve i desne strane ceste. Kuće su s lijepim fasadama, vrtovima … Ovo je selo niklo doslovno iz pepela. Približavamo se crkvi koja je također nikla iz pepela. Narod se okupio ispred spomenika žrtvama. Nas smo četvorica svećenika. Dirljivo je bilo vidjeti pogotovo djecu kako dječjom iskrenošću stavljaju buket cvijeća. Možemo reći da se čitavo selo ovdje okupilo ali i mnogi koji su s mještanima dijelili njihovu patnju, suze i vjeru u pobjedu pravde. Podsjetimo se da su 12. studenog 1991. agresori ušli u Saborsko silnom ratnom tehnikom i selo pretvorili u prah i pepeo. Ubijali su ljude na pragovima kuća kako je to opisao profesor povijesti Ivan Vuković. Molitvu je predvodio preč Josip Šimatović. Odjekivale su riječi: “Molimo te da nastave živjeti u nama, u našim mislima i savjestima, u hrabrosti našega života…” Među uglednicima je ministar branitelja g. Tomo Medved, županica, predstavnici policije, vojske, školska djeca…
Dana 12. studenog je obljetnica jednog od najvećih zločina u Domovinskom ratu koji se dogodio 12. studenog 1991. u Saborskom. Nakon sto dana junačkog otpora, gdje su se i tenkovi JNA povlačili i bježali pred braniteljima, JNA i pripadnici paravojnih srpskih postrojbi odlučili su se osvetiti za sve frustracije, neuspjehe i gubitke u vlastitim redovima, napadom sa svim raspoloživim snagama koje su mogli imati. Osveta je bila na najslabijima, nemoćnima, nepokretnima i starcima koji su ubijani na kućnim pragovima, živi zapaljeni u kućama i likvidirani različitim vrstama oružja.
Saborsko je napadano avionima koji su polijetali sa Željave i s Udbine, kojih je u zraku bilo tri odjednom. Na selo su navalile četiri tenkovske čete, nepregledne kolone tenkova. Teško topništvo, dovučeno sa svih strana, od slunjskog vojnog poligona, iz raznih vojarni, dijelom netom pristiglo iz Beograda preko Bosne i tzv. Krajine te preko 1000 do zuba naoružanih vojnika okupljenih s raznih strana, od Plaščanske doline, Ličke Jesenice, Titove Korenice do Niša i Crne Gore.
S druge strane, Saborsko je branilo oko 200 slabo naoružanih domaćih branitelja u potpunom okruženju i bez ikakve logističke potpore. Bili su to u ogromnom postotku Saborčani, te nije bilo nikakvog visokog časnika ni profesionalnog vodstva, ni ranijeg ratnog iskustva. Saborsko je naselje koje se proteže u duljinu od gotovo 9 km od Borika do Kuselja. Linija obrane oko naselja bila je duga ukupno preko 22 km. Uoči pada mjesta, značajne snage obrane bile su na jugu, očekujući ponovni glavni napad iz tog smjera kao što je bio slučaj deset dana ranije, kada su poginula petorica branitelja, a 13 ranjenih je moralo biti prebačeno šumskim putem na liječenje u Slunj i Bihać. Međutim, glavni napad na opkoljeno Saborsko bio je iz sjevernih smjerova, gdje je agresor koncentrirao većinu svojih snaga. Na dan pada Saborskog, agresori nisu imali nijednog poginulog.
