Ovogodišnja komemoracija je bila drugačija od prethodnih, nisu se čitala imena poginulih i ubijenih, što je veliki propust. Odmah po dolasku kolone sjećanja do spomen obilježja masovne grobnice počelo se sa ceremonijom polaganja vijenaca i paljenja svijeća što je potrajalo 30-tak minuta. O tragediji u Saborskog govorio je prof. povijesti Ivan Vuković. U svom govoru je sažeo sve nevolje i strahote koje su pretrpjeli stanovnici Saborskog te 1991. Poseban naglasak je stavio na važnost obrane Saborskog za Ogulinski kraj i Hrvatsku. Molitvu za žrtve je ispred spomen obilježja "Ranjena golubica" predvodio preč. Josip Šimatović.
Ovaj događaj je bio velika trauma za stanovništvo, velika za one koji su je osobno doživjeli, a najveća za one koji su izgubili svoje najmilije, ali i za sve one koji su tada živjeli negdje drugdje jer punih 100 dana nisu imali gotovo nikakvih informacija o svojima najmilijima, što je ostavilo veliki ožiljak na svakome od nas koji će nas pratiti do kraja života.
Sv. misu u crkvi sv. Ivana Nepomuka predvodio je preč. Josip Šimatović župnik župa Sv. Nikole na Udbini i Sv. Jurja u Podlapači, a ujedno je i čuvar nacionalnog svetišta Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, uz njega je na misi sudjelovalo i svima dobro poznati mons. Mile Pecić nedavno umirovljeni dugogodišnji slunjski svećenik i dekan, Mario Kralj iz Generalskog stola i domaćin vlč. Bruno Lovaković.
Prvih godina smo 12. 11. obilježavali kao Dan pada Saborskog. Već nekoliko godina, s obzirom na protok vremena, priređujemo komemoraciju Sjećanje na žrtvu Saborskog 12.11.1991.
Nasuprot braniteljima i stanovništvu Saborskog tog 12. studenoga 1991. godine našli su se barbari najgore vrste, banda razbojnička, koja je u Saborsko ušla s višestruko nadmoćnijim snagama s ciljem uništenja svega živoga i neživoga. Epilog tog divljačkog napada su 52 žrtve, spaljeno i sravnjeno cijelo selo od 350 kuća.
U Saborskom se 1991. nedvojbeno dogodio ratni zločin! Dogodio se genocid, ekocid, kulturocid, pljačka, paljevina i razaranje svih objekata (stambenih, gospodarskih, društvenih i crkvenih). Proveden je plan etničkog čišćenja prostora, koji je trebao ući u sastav tzv. Velike Srbije, po crti Virovitica - Karlovac - Ogulin - Karlobag.
Dana 12. studenog je obljetnica jednog od najvećih zločina u Domovinskom ratu koji se dogodio 12. studenog 1991. u Saborskom. Nakon sto dana junačkog otpora, gdje su se i tenkovi JNA povlačili i bježali pred braniteljima, JNA i pripadnici paravojnih srpskih postrojbi odlučili su se osvetiti za sve frustracije, neuspjehe i gubitke u vlastitim redovima, napadom sa svim raspoloživim snagama koje su mogli imati. Osveta je bila na najslabijima, nemoćnima, nepokretnima i starcima koji su ubijani na kućnim pragovima, živi zapaljeni u kućama i likvidirani različitim vrstama oružja.
Saborsko je napadano avionima koji su polijetali sa Željave i s Udbine, kojih je u zraku bilo tri odjednom. Na selo su navalile četiri tenkovske čete, nepregledne kolone tenkova. Teško topništvo, dovučeno sa svih strana, od slunjskog vojnog poligona, iz raznih vojarni, dijelom netom pristiglo iz Beograda preko Bosne i tzv. Krajine te preko 1000 do zuba naoružanih vojnika okupljenih s raznih strana, od Plaščanske doline, Ličke Jesenice, Titove Korenice do Niša i Crne Gore.
S druge strane, Saborsko je branilo oko 200 slabo naoružanih domaćih branitelja u potpunom okruženju i bez ikakve logističke potpore. Bili su to u ogromnom postotku Saborčani, te nije bilo nikakvog visokog časnika ni profesionalnog vodstva, ni ranijeg ratnog iskustva. Saborsko je naselje koje se proteže u duljinu od gotovo 9 km od Borika do Kuselja. Linija obrane oko naselja bila je duga ukupno preko 22 km. Uoči pada mjesta, značajne snage obrane bile su na jugu, očekujući ponovni glavni napad iz tog smjera kao što je bio slučaj deset dana ranije, kada su poginula petorica branitelja, a 13 ranjenih je moralo biti prebačeno šumskim putem na liječenje u Slunj i Bihać. Međutim, glavni napad na opkoljeno Saborsko bio je iz sjevernih smjerova, gdje je agresor koncentrirao većinu svojih snaga. Na dan pada Saborskog, agresori nisu imali nijednog poginulog.
Danas u 15:45 sati u programu Radio Marije emitirana je prigodna emisija povodom sjećanja na stradavanje i okupaciju Saborskog u Domovinskom ratu u kojoj su sudjelovali mons. Zdenko Križić, gospićko – senjski biskup i Ivan Vuković, povjesničar. Emisiju je uredila i vodila Ivka Malkoč Bastašić.
U ovom radu analizirat će se promjene baštinskih praksi nakon Domovinskog rata na primjeru mjesta Saborsko. Na tom području obitavalo je nešto manje od 2000 stalnih stanovnika, a sredina je bila multikulturalna. U naselju se nalazila osnovna škola, dvije crkve, dvije pilane, lugarnica te više od 300 domaćinstava, a za vrijeme Domovinskog rata svi su objekti uništeni. Preživjelo stanovništvo izbjeglo je nakon višednevnih povlačenja po šumi u Bihać, a zatim u Ogulin, Zagreb i Rijeku. (Strižić, 2007:232)
Predmet ovog istraživanja su promjene baštinskih procesa u godinama tijekom progonstva i povratka u svoj domicilni prostor. Svrha je rada analizirati procese koji su doveli do promjena. Istraživanje će uključivati poslijeratnu obnovu dvije crkve, škole te obiteljskih kuća, a u procesu poslijeratne obnove na ovom je području podignuto oko 300 objekata koji nisu povezani s tradicijskim načinom gradnje. Obnova je donijela velike promjene u načinu gradnje na području Saborskog što mnogi stanovnici doživljaju problematičnim. Ovaj navod daje naslutiti kako je „obnovom“ zapravo uništen tradicionalni način gradnje te se postavlja pitanje može li se onda to stvarno nazvati obnovom te će se ispitati stavovi stanovnika o tome. (Kušen, 2002:205)
Djelovanje Francesca II. da Carrara zvanog Novello u Hrvatskoj Objavljeno 4 studenoga, 2022 objavio darkoantolkovic Krešimir Kužić Izvor: Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. druš. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 35 (2017)
U članku je prikazan i analiziran boravak padovanskog gospodara Francesca II. da Carrara u Modrušu 1389. Ondje je pokušao potražiti pomoć od Stjepana II. Krčkog za kojeg je bila udata njegova sestra Caterina. Osim obiteljskih političkih opredjeljenja u vrijeme sukoba Luksemburgovaca i Anžuvinaca, saznajemo za prakticiranje zabranjenog, ali toleriranog proricanja i vračanja. Također je utvrđeno stanje svratišta i cesta na području Modruša.
Kaluđerovac jezero i Novakovića brod (motreni odozgo s pogledala), po fotografiji prof. I. Hochetlingera iz Zagreba.
Napisao 1910. prof. DRAGUTIN FRANIĆ - kr. profesor u velikoj gimnaziji u Gospiću
Knjiga sadrži 19 fotografija, sa 9 historičkih i geografskih karata, sa 3 vlastoručne crtarije Njeg. Veličanstva Fridrika Augusta II., SASKOG KRALJA. Tiskana u Zagrebu 1910. troškom piščevim. - Tiskar Kr. zemaljske tiskare.
Jutro je na današnji dan osvanulo hladno i kišno uz temperaturu od 4.3°C u 07:20. Jučer su stigle neke kućice u kamp, za sada ne znamo njihovu buduću namjenu...?
Danas sam prolazio kroz Slunj u kojemu su još uvijek vidljivi ožiljci srbočetničke agresije. Ovaj pitomi gradić, za nas Saborčane bio je vrelo života jer Slunjani su dijelili s nama posljednje zalihe hrane, a njihova ambulanta spašavala je naše ranjenike od sigurne smrti. Probojem drugog konvoja preko Kapele, vraćamo ovim dobrim ljudima maleni dio u smislu hrane, sanitetskog materijala i municije da bi obranili gole živote.
Prolazeći pored ambulante, misli me vraćaju u 1991. godinu i slike ranjenih prijatelja nižu se kao na filmskoj vrpci. Lik pokojnog Petra podsjeti me na film koji sam nedavno gledao o irskom heroju Williamu Walaceu (glumi ga Mel Gibson), a zove se „HRABRO SRCE“. Spomenut ću da je ovo hrvatsko “hrabro srce”. Nakon što je prebačen u bihaćku bolnicu s teškim ranama, nakon dvadesetak dana liječenja pobjegao je iz bolnice i vratio se braniti rodnu grudu. Jednog jutra pojavio se pred kućom mojeg ujaka u Saborskom i na moje zaprepaštenje izvuče dvije bombe i baci ih na zemlju te reče: “Vidiš da meni metak ništa ne može“.
Nakon što smo se bratski izgrlili reče mi da žuri jer su oko Kuselja primjećeni pokreti četničkih izviđača i da ide s grupom provjeriti o čemu se radi. Ovo je ujedno bio i moj oproštaj s ovim herojem jer će sljedećeg dana poginuti zajedno s bratom Josom i trojicom također neprikosnovenih heroja.
Danas sam prolazio kroz Slunj u kojemu su još uvijek vidljivi ožiljci srbočetničke agresije. Ovaj pitomi gradić, za nas Saborčane bio je vrelo života jer Slunjani su dijelili s nama posljednje zalihe hrane, a njihova ambulanta spašavala je naše ranjenike od sigurne smrti. Probojem drugog konvoja preko Kapele, vraćamo ovim dobrim ljudima maleni dio u smislu hrane, sanitetskog materijala i municije da bi obranili gole živote.