Naslovnica
Priča o Matanu Matovini
- Hitovi: 1245
Mate Matovina (Matan) rođ. 15.04.1895. ubijen 12. studenoga u velikosrpskoj agresiji 1991. god. kao 96-ogodišnji starac na pragu svoje kuće u Biljevini, a potom završio u masovnoj grobnici "Popov šanac".
Poslije pobjede Vlatka Mačeka na izborima i osnivanja Banovine Hrvatske 1938. godine povećala se nacionalna strast, a i teorija komunizma je imala utjecaja na to, pa se može reći da su se i Saborčani počeli baviti politikom, ali još uvijek manje od ostalih. Neki postupci i događaji su ih natjerali da zamrze postojeću vlast, ali opet sve tiho i bez neke velike strasti. Za njih je posao bio uvije iznad svega. HRS (Hrvatski radnički sindikat) je organizirao štrajkove radnika, obećavao moguće i nemoguće, ali su Saborčani to sve primili s velikom rezervom, te su smatrali da im je štrajk gubljenje vremena.
Matan Matovina (Tomićev) nije se nikako slagao da se ide u štrajk. Znao je reći; ljudi mi ne radimo, ne zarađujemo, pilana stoji, u bukove trupce ulazi mušica, naš gazda puno gubi, a kada gubi odakle će nam povećat plaću. Bilo bi bolje da radimo, bar ćemo nešto zaradit, a mogli bi se dogovorit da nam gazda nešto povisi plaću, ako bude zarade. To bi moga naš sindikat tražit i predlagat, a ne gonit nas u štrajk. Kako vam drago tako radite, ali se meni to ne dopada. Ja neću tvrdit da je dobro to što ja mislim, ali sam siguran da nerad nikome ne donosi niš dobro, pa tako i ni ovaj naš štrajk.
Vođe radnika su oštro postupale prema Matanu i prijetili mu da ne pomišlja o početku rada prije nego se plaća povisi. On je uvijek bio smiren, pa je i na tu kritiku mirno reagirao dodavši; nisam ja nikakv izdajica, neću ja počet radit, ali vam kažem da nije pametno što radimo, inače je meni svejedno. Koliko je vama do Božića toliko je i meni. Matan je bio radnik po njemačkom stilu. Radio je polako, nikada nije stajao i uvjek je imao dobar učinak. Bio je šaljivčina pa je to uvjek dobro došlo kod gazda i među radnicima. Rado je komandirao kod valjanja klada, njegov "hooop" daleko se čuo. Bio je vrlo pošten. Živio je od svoga rada i koliko bi god zaradio bio je zadovoljan. Njegov rođak Antica nije imao djece, a volio je zadirkivati Matana kako on polako teše i polako podiže sjekiru, pa mu reče; čuvaj se rođače, nemoj tako vruć pit ledene vode, neću, neću tvoj će mi stariji si doniti tople. Pilana Kuselj je imala dva gatera, ali ni jedan nije mogao rezati trupce deblje od 80 cm. Tad je šuma bila puna debelih stabala, pa ih je trebalo istesati na tu mjeru, a to je bio Matanov posao. Novi gazda Mišo Kosanović nekoliko dana nakon preuzimanja pilane i radnika, zapazi Matana kao jako sporog radnika, koji po njemu ne može opravdati svoju zaradu. To svoje zapažanje je prenio upravitelju i rekao mu da o tome povede računa. Upravitelj je nakon nekoliko dana postavio još dvojicu radnika na tesanje trupaca zajedno s Matanom, radi usporedbe učinka za vrijeme efektivnog rada. To su bili Ante Bićanić i Josip Vuković obojica iz Poljanka. Ta dvojica su bili dobri i brzi radnici, ni oni ni Matan nisu znali o čemu se radi. Stali su svaki kraj svoje klade i počeli tesati, upravitelj Jovica Hojdin je svakog sata obilazeći druge radnike navratio i do njih. Nije ništa govorio. Do 10 sati je Matan otesao jedan trupac, ova dvojica su svaki po dva. Upravitelj je prilikom obilaska to vidio. U 12 sati Matan je imao dva otesana trupca, ova dvojica svaki po tri i započeli četvrti.
Od 12 -13 sati je bio dnevni odmor. Nakon odmora nastavili su posao, u 14 sati Josip prebije držalicu na sjekiri, a još nije otesao ni pola trupca kojeg je započeo prije podne. Ante se tuži da mu se sjekira često tupi, pa je često oštri. Matan je prije podne za sebe uzeo trupce koji su bili teži za obradu od onih koje su tesali Josip i Ante, smartajući da će on lakše riješiti te velike kvrge. U 15 sati Matan završava četvrti trupac i započeo peti, Ante je završio onaj koji je počeo prije podne, sada su on i Matan izjednačeni. Josip je nasadio sjekiru i nastavlja tesati svoj četvrti trupac. U 17 sati kada su završili s poslom, Matan je imao šest otesanih trupaca, Ante pet, a Josip četri. Matan ih pogleda pa reče; kad ste jutros počeli tesat ja sam mislija da ćete otesat sve trupce, pa sam pomislija što ću ja radit - pa se malo podrugljivo nasmije onako u svom stilu; ha - ha - ha.
Sajam u Saborskom
- Hitovi: 1551
SAJAM NEDJELJOM
U Saborskom se nekada održavao sajam nedjeljom. Nedjelja je bila poseban dan za Saborčane, masovno se išlo u crkvu, a istog dana se održavao sajam. Nedjelja je bila neradni dan što se u Saborskom poštivalo bez izuzetka i jedinstvena prilika da se narod okupi kod crkve i na sajmu. U vrijeme prije Drugog svjetskog rata Saborčani su dobro živjeli zahvaljujući pilanama koje su tada zapošljavale veliki broj mještana.
U Saborskom su tada radile dvije postolarske radnje, jedna Stipe Milobare iz Udbine i druga Emina Brkića iz Bihaća, a kasnije još nekog Rapaića negdje iz Like. Gotovu obuću su na sajam za prodaju dovozili i postolari i opančari iz Plaškog, Rakovice i Slunja. U Saborskom je neko vrijeme radila pekara u kući Ante Grdića, uz to su i pekari iz susjednih mjesta dovozili kruh. žemičke, peciva, vino, rakiju, sokove.
Kutarevci su prodavali zemljano posuđe - zdjele, lonce, peke, lonce za cvijeće (rožice), Prodavali su i drvene proizvode po čemu su nadaleko poznati; bačve, kace, vučije i njihove standardne stolice s naslonom tzv. "katrige" i tamburice "kutarevke".
Na sajam su dolazili čak i Dalmatinci koji su svi imali nadimak "Mate" bez obzira kako im je bilo pravo ime. Prodavali su razne sitničarije; češljeve, fini sapun, manja ogledala, puder, parfeme, olovke, britve, razne nožiće, usne harmonike (citare), struke, sve vrste puca, kaiše, tregere za hlače i ostalo.
Slavko Katušin učitelj u Saborskom 30-tih prošlog stoljeća
- Hitovi: 1794
Stoje: Ivan Špehar (Zec). Josip Grdić (Ćilim), Petar Sertić (Pera Mašin), Vuković Mate (Mateša). Sjede: Nikola Špehar, Slavko Katušin - učitelj u Saborskom, Joso Vukelić - svećenik u Saborskom, Marko Grdić (Markica Josin), Pave Vuković (Maljićev). Fotografiju su mi ustupili Slavko i Jaga Špehar.
Ne može se govoriti o Saborskom, a da se ne spomene učitelja Slavka Katušina koji je do pred sam Drugi svjetski rat službovao u našem selu. U Saborskom je proveo više od deset godina. Kad su nastupile ratne okolnosti Slavko se povukao u svoju rodnu Dugu Resu. Sva pismenost i kulturni napedak sela u to vrijeme vezan je za njegovo ime. U onim uvjetima koji ni malo nisu bili povoljni za razvoj pismenosti, on je poduzimao sve što je mogao samo da se narod opismeni. Uvjeti nisu bili povoljni iz razloga jer su se mnogi roditelji protivili školovanju djece.
Josip Krizmanić - Pilane u Saborskom između dva rata
- Hitovi: 4648
Pilana Saborsko (slika gore)
Godine 1927. počinje gradnja pilane na Potocima. Gradi je Jozo Marčelja iz Kastva. Prve godine zaposlio je samo desetak radnika, ali je i to nešto značilo jer su sada i kirijaši imali više posla nego ranije. Jedni su dopremali trupce iz šume na pilanu, a drugi odvozili rezanu građu na željezničku stanicu Blata. Već druge godine se Marčelji pridružuje Romano Sušanj. Njih su dvojica modernizirali parne strojeve i postavili još jedan gater, pa je tada u pilani radilo 20-tak radnika. Proizvodnja se povećala pa je trebalo više kirijaša za dopremanje trupaca iz šume i zaprega za odvoz građe u Blata. Za potrebe slaganja (vitlanja) i sortiranja građe zaposleno je još deset radnika. Sve je to utjecalo na razvoj sela i usporilo iseljavanje. Trgovci više trguju, pa nabavljaju više artikala robe. U trgovine u Saborsko dolaze kupci iz okolnih sela, pa čak i iz Močila. Još više se radnika zapošljava kada se uvodi noćna smjena.
Marko Šarić - Lika i Krbava
- Hitovi: 1871
Foto: https://www.darabanth.com
Predmoderne etnije u Lici i Krbavi prema popisu iz 1712./14. godine
UVOD
Citirane sintagme o peterostrukom narodu, Vlasima i Hrvatima, ilirskom narodu, krajiškom narodu koje nalazimo u povijesnim izvorima s početka 18. stoljeća, na slikovit način svjedoče o složenoj i slojevitoj problematici vezanoj za predmoderne tradicijske etnije na ličko-krbavskom, ali i širem hrvatskom prostoru.1 Te četiri različite slike eničnosti u rasponu od monoetničke do plurietničke, kao da potvrđuju popularnu izreku o “zapletenom” i “zagonetnom” Balkanu
str. 327-328.
Monstruozni par iz Plaškog dobio ukupno 70 godina zatvora
- Hitovi: 1200
Za Batljana sud nije utvrdio olakotne okolnosti. Za Oskoruš su olakotne okolnosti priznanje djela i povodljivost
Niko Batljan zvan Riža (63) osuđen je na 40 godina zatvora, a njegova partnerica Ivanka Oskoruš (35) dobila je 30 godina zatvora nepravomoćno na Županijskom sudu u Karlovcu zbog dvostrukog teškog ubojstva i jednog pokušaja ubojstva prije tri godine u Plaškom kraj Ogulina.
Dokazano je, rekao je u obrazloženju presude sudac Leon Kovačić, da su okrivljenici kriomice i na podmukao način, iskorištavajući povjerenja poznanika, u kafiću u središtu mjesta u njihova pića stavljali tablete antipsihotika klozapina, koji bi prethodno izmrvili u prah. U kombinaciji s alkoholom lijek je smrtonosan, a sud je utvrdio da su oni za to znali. Uslijed teškog trovanja njihove bi žrtve ostajale bez svijesti, što bi oni iskoristili da ih okradu. Za 81-godišnjeg Antu Ivaščanina i 51-godišnjeg Milana Vidakovića to je, bilo kobno i koštalo ih života. Život 61-godišnjeg Milana Vrcelja spašen je samo zbog pravodobne liječničke reakcije.
Marko ŠARIĆ: Predmoderne etnije u Lici i Krbavi prema popisu iz 1712./14. godine
- Hitovi: 2530
Marko ŠARIĆ Predmoderne etnije u Lici i Krbavi prema popisu iz 1712./14. godine
(Str. 345, 359.)
Tradicionalna podjela predmodernih etnija u Lici i Krbavi. Dok su konfesijska i opća sociokulturna obilježja smanjila identitete na dualnoj osnovi, tradicijska (pučka) paradigma podijelila je stanovništvo Like i Krbave na petpredmodernih etnokolektiviteta: Hrvate, Vlahe, Bunjevce, Kranjce i Turke. Riječ je o pučkoj (anafalbetskoj) percepciji identiteta – percepciji odozdo – u kojoj prepoznajemo konfesijsku strukturu, sociokulturnu morfologiju granice, utjecaje elita te refleksije “seljačkog mentaliteta” sklonog socijalnoj fragmentaciji i izolaciji. Riječ je o percepciji drugog na način koji je običnom puku (u narodu) bio prepoznatljiv i razumljiv, a koji je uključivao: vjersku pripadnost, jezik, model obitelji, način života, gospodarske aktivnosti, društveni položaj. Tablica br. 1 pokazuje da se radi o podjeli koja je sublimirala mnoge kriterije vrednovanja jednog predmodernog etnokolektiviteta, odnosno uključivala je najvažnije etnodiferencirajuće čimbenike koji su tvorili identitete tradicijskih zajednica i utvrđivali osobitosti neke populacijske skupine na ličko-krbavskom prostoru oko 1700. godine.
str. 345
Povijest: Jesenica u razdoblju Vojne krajine
- Hitovi: 6733
Računa se da je Vojna krajina (ili Vojna granica, njem. Militargrenze) nastala 1527. godine, kada je habsburški nadvojvoda Ferdinand l. na hrvatske granice postavio stalnu vojsku (Fras, 1835.). Premda je u kasnijem razdoblju izgubio osnovnu obrambenu namjenu, vojnokrajiški sustav se u Jesenici održao sve do dekreta kralja Franje Josipa o razvojačenju svih dijelova Vojne krajine, odnosno odluke o sjedinjenju s maticom zemljom. Dekret je objavljen 8. kolovoza 1873., a odluka o sjedinjenju donesena je 15. srpnja 1881. (Hrvatska enciklopedija, 1999.). Prvi vjesnici proljeća u veljači više puta su nas prevarili
- Hitovi: 1455
Proteklih godina smo često bili svjedoci prvim proljetnicama u veljači, a tek onda je znala nastupiti zima, tako da baš i nije za vjerovati jaglacu i kukurijeku njima je dovoljno sasvim malo sunca 4-5 dana da procvijetaju bez obzira bio to siječanj ili veljača. Dok sam ovo snimao u 13 sati temperatura je bila 11.7°, a tako je već 4 dana.