Naslovnica
Modruš između kneževa Frankapana, Osmanlija i kraljevskih vlasti, 1458–1526.
- Hitovi: 1583

U radu se, temeljem uvida u relevantnu literaturu i izvore, pokušalo rekonstruirati ulogu i vanost Modruša u sklopu odnosa najmoćnije kasnosrednjovjekovne hrvatske velikaške obitelji Frankapana, poglavito kneževa Stjepana i sina mu Bernardina, sa središnjim vlastima u Budimu. Obrađeno je razdoblje vladavine posljednje trojice ugarsko–hrvatskih kraljeva, Matijaša Korvina (1458–1490), Vladislava II. Jagelovića (1490–1516) i Ludovika II. Jagelovića (1516–1526). Pozornost se posvetila i ulozi Osmanlija na modruškom području u promatranom razdoblju.
U Saborskom i danas intervencija Helikopterske hitne medicinske službe
- Hitovi: 1353

U Saborsko je danas prijepodne opet sletio helikopter hitne medicinske službe zbog iznenadnih zdravstvenih problema kod jedne osobe.
Akcija čišćenja izvora Kuk
- Hitovi: 1199
Danas su dečki čistili stazu "Izvor voda" na predjelu izvora Kuk. Ujutro je kod izvora bilo svega 15°C, a 33.5 °C u 16:00, nadam se da su do tada završili. U akciji su sudjelovali Željko Dumenčić, Mića Špehar i neizostavni Josip Anušić, organizator svake akcije.STANOVNIŠTVO LIKE U RAZDOBLJU OSMANSKO-HRVATSKIH RATOVA
- Hitovi: 3768
Tema ovog rada odnosi se na promjene koje su osmanska osvajanja prouzrokovala na području današnjeg teritorija Like te što je to prvenstveno značilo za stanovništvo tog prostora. Kontinuitet života jednog većeg prostora prekinut je u svega nekoliko desetljeća, a u gotovo dva stoljeća sastav stanovništva istog tog prostora dva puta se mijenja. Sigurno je da je osmanska vlast imala značajan utjecaj na daljnji razvoj i tijek života na prostoru Like, što je vidljivo i danas kad se sagleda isti taj teritorij, a najznačajniji utjecaj dakako je najvidljiviji kada se govori o stanovništvu.
Uvod
Tema ovog rada odnosi se na promjene koje su osmanska osvajanja prouzrokovala na području današnjeg teritorija Like te što je to prvenstveno značilo za stanovništvo tog prostora. Sama tema bitna je iz nekoliko razloga koji će biti objašnjeni u sljedećih nekoliko rečenica.
Osmanska vlast u Lici trajala je od 1527. do 1689. godine, dakle sveukupno 162 godine. Te godine označile su značajnu promjenu za taj prostor. Osim utjecaja na arhitekturu, sakralnu i svjetovnu, Osmanlije najviše utječu na demografske i etničke promjene stanovništva tog prostora. U nepotpunih 200 godina sastav stanovništva srednjovjekovne Ličke župe dva puta se u potpunosti izmijenio. Prvo se to dogodilo početkom 16. stoljeća, kada su osmanski upadi postajali sve češći, a do njihova potpunog osvajanja gotovo sav život Like migrira u sigurnije krajeve, što dovodi do činjenice da je osvajačima ostao nenaseljen i pust teritorij. Postupno je taj prostor ponovno naseljavan pod novom vlašću, što dakako označava odsutnost srednjovjekovnog stanovništva Like. Na taj način dogodila se prva izmjena ličkog žiteljstva. Drugi put Lika pusti krajem 17. stoljeća, kada taj prostor biva oslobođen od osmanske uprave i stavljen u nadležnost habsburške vlasti, točnije pod upravu Vojne Krajine. Većina stanovništva koje je došlo s Osmanlijama povukla se s njihovim padom. Nešto muslimanskog življa se pokrstilo, no većina Muslimana i Vlaha odlazi na područja koja su još uvijek bila pod njihovom vlašću. Dakle, ti događaji po drugi put ostavljaju Liku gotovo pustom, što je označavalo ponovno naseljavanje tog prostora novim stanovništvom. Sve te činjenice imale su brojne posljedice na daljnji razvoj tog prostora. U gotovo svim dijelovima Like (osim u dijelu Gacke doline i Primorja) rasulo se srednjovjekovno hrvatsko plemstvo, izgubio se tadašnji način života, gospodarenja te socijalnog načina življenja, što je zasigurno utjecalo na daljnje oblikovanje identiteta Like i njezina života.
INTERVIEW Prof. dr. sc. Željko Holjevac: Lička povijest je u značajnoj mjeri i povijest migracija
- Hitovi: 686
U novom ekskluzivnom intervjuu razgovarali smo s jednim od najviše pozicioniranih znanstvenika porijeklom iz Like, prof. dr. sc. Željkom Holjevcem. Ravnatelj je Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, rođen 1973. godine u Brinju, a danas istaknut hrvatski povjesničar koji je obavljao više istaknutih funkcija u Hrvatskoj. Holjevac je ime za koje se zna u visokom obrazovanju, ali i povijesno znanstvenim krugovima s vrlo visokim ugledom.
Holjevac ulazi u kremu najuglednijeg ličkog intelekta koji i danas nije zaboravio svoj kraj, te sustavno kroz godine radi na njenom napretku, u polju svog djelovanja. Prof. dr. sc. Holjevac o ličkim krajevima napisao je brojne knjige i znanstvene radove, a uz svoj istraživački rad 2007. godine pokrenuo je i Područni centar Instituta Ivo Pilar koji i danas djeluje u Gospiću kao jedan od najaktivnijih u Hrvatskoj.
Imali smo zadovoljstvo razgovarati o svemu u njegovom uredu Instituta Ivo Pilar u Zagrebu na Trgu Marka Marulića. Što kaže o svojoj prošlosti, životnom putu, ali i ličkoj budućnosti, čitajte u nastavku.
Porijeklom ste iz Like, volite povijest, živite i radite povijest. Kada ste točno pokazali prve afinitete prema istraživanju povijesti i kada ste odlučili biti znanstvenik koji se bavi proučavanjem povijesti?
Boris Nikšić: Doseljavanje Vlaha u ogulinski kraj u ranom novo vijeku
- Hitovi: 1524
Doseljavanje Vlaha na hrvatske prostore pa tako i na šire područje Ogulina, prekretnica je u promjeni dotadašnje etničke i vjerske strukture tog područja. Vlasi su skupni naziv za više manjih srodnih etničkih grupa (Cincara, Morlaka i drugih) s prostora jugoistočne Europe, potomaka rimskih kolonista i romaniziranih domaćih antičkih naroda poput Ilira i Tračana. Naseljavanje tih nomadskih naroda, koji u vjerskom smislu većinom pripadaju istočnom (pravoslavnom) obredu, posljedica je osmanskih osvajanja, a njihova uloga bila je, uz to da se demografski obnove ratom opustošeni prostori, i čuvanje granice prema Osmanskom Carstvu. Posljedica naseljavanja bila je velika promjena etničke, konfesionalne i jezične strukture prostora koji naseljavaju (posebice kad se uzme u obzir razdoblje prije osmanskih osvajanja) pa tako i ogulinskog kraja, odnosno Ogulinske pukovnije kao sastavnog dijela Vojne krajine.
Prije nego što se počne govoriti o doseljavanju Vlaha u ogulinski kraj, treba razjasniti terminologiju. Pod ogulinskim krajem ovdje razumijemo područje bivše općine Ogulin, u opsegu u kojem je postojala do 1990., a osim grada Ogulina obuhvaćala je i sva naselja od Ličke Jesenice na jugu do Ponikava na sjeveru, od Tomića i Jasenka na zapadu do Tržića Tounjskog na istoku, što znači da su u općini Ogulin bila i veća naselja poput Tounja, Oštarija, Plaškog i Modruša. Pod ranim novim vijekom razumijeva se razdoblje između 1500. i 1700.
„Vlah“ je pak višeznačan pojam. Povijest Vlaha na Balkanskom poluotoku ide sve do razdoblja Rimskog Carstva. Nakon što su Rimljani zavladali područjem Ilirika, Mezije i Trakije, došlo je do romanizacije velikog dijela starosjedilaca tog područja, što znači da su stanovnici tih krajeva prihvatili latinski jezik, a izumrli su stari predrimski jezici kojima su prije toga govorili (o njima se pak vrlo malo zna, gotovo ništa). Jedini ostatak predrimskih jezika na tom području je albanski jezik. S dolaskom Slavena na Balkanski poluotok, u 6. i 7. stoljeću n. e., ti Romani (romanizirani starosjedioci) iz Ilirika, Mezije i Trakije potisnuti su u planinska područja, gdje su se počeli prakticirati skoro isključivo pastoralni način života. Ti pastoralni Romani u srednjem vijeku su postali manjinska etnička skupina koja je govorila određenim lokalnim varijetetima vulgarno-latinskog jezika, a živjela je okružena govornicima slavenskih jezika te albanskog i grčkog jezika. Govornici slavenskih jezika obično su te Romane nazivali Vlasima,1 dok su oni sami sebe nazivali raznim izvedenicama latinske riječi Romanus.2 Skupine Vlaha (koje su ponekad nazivali i Aromunima) imale su svoja pastoralna naselja, često nomadskog ili polunomadskog (transhumantnog) karaktera od Peloponeza u Grčkoj do Panonske nizine. Jedan dio Vlaha prešao je na područje nekadašnje rimske Dacije, tj. Vlaške nizine, Moldavije i Transilvanije, te su ondje postupno formirali rumunjsku naciju. Današnji Rumunji predstavljaju etno-jezični kontinuitet srednjovjekovnih Vlaha.3
Jama Balinka
- Hitovi: 5445
Naime jučer je na fb profilu Općine Saborsko objavljeno par redaka teksta i jedna slika o jami Balinki, ja sam ispod toga napisao komentar u kojem sam dodao još nekoliko podataka, taj moj komentar je netko od administratora odmah obrisao (ima ih troje). Jutros sam, kao odgovor na komentar "Etno šindre Saborsko" da bi bilo dobro napisani nešto i o povijesti jame, dodao link na ovaj članak, nakon čega su i to obrisali i blokirali (zabranili) mi pristup njihovom profilu. I to je obrisao netko od administratora, samostalno u ime Općine, bez opravdanog razloga. Evo neka se administratori fb. profila Općina Saborsko malo educiraju. Jer očito trebaju još puno toga naučiti. (I.M.)
Jama Balinka nalazi se na 737 m nadmorske visine u srcu šume Pištenik (822m), općina Saborsko. Najlakši pristup do jame je sa ceste Plaški – Lička Jesenica iz sela Begovac (Vezmari), šumskom cestom 3 km prema Pišteniku i još 500 m pješice desno (istočno) kroz šumu.
Do 1960. godine jama Balinka je bila gotovo nepoznata speleolozima u Hrvatskoj. Te godine zabilježen je prvi pokušaj spuštanja u jamu dvojice alpinista iz Zagreba.
Danas je u Saborskom zbog jednog hitnog medicinskog slučaja intervenirala Helikopterska hitna medicinska služba (HHMS)
- Hitovi: 1497

Kamp u Saborskom - Iako je otvorenje najavljeno za 1. srpnja još nema kampera ...?
- Hitovi: 1328

Prije dva dana je postavljena reklamna ploča s natpisom CAMPING,a ispod " Primavera Plitvice" ...!??? Vrijeme je inače sunčano, a noćne teemperature su ugodne, tako je jutros na meteo postaji "Biljevina" izmjereno 17.8 °C u 05:48.
Jeftina samopromidžba u nedostatku boljeg
- Hitovi: 1079
Hrvatska postaje prepoznatljiva po svojim političkim mediokritetskim odabranicima koji, u nedostatku realiziranih kompleksnih projekata koji stvarno zaslužuju pažnju javnosti, u medije guraju vijesti o aktivnostima koje pripadaju skupini redovnih dnevnih radnih aktivnosti. Sjetimo se službenog otvorenja i presijecanja vrpce 2 m2 asfalta pored škole u Korenici, koje je izazvalo opće poznati performans današnjeg načelnika Općine Plitvička jezera. Nedavno je Ličko - senjski Župan službeno presjekao vrpcu za novi bankomat u Gospiću. I evo, nismo dugo morali čekati. Sanirano je 90-tak metara mosta u NPPJ. Za prosječnog čitatelja potonja vijest je zanimljiva no valja naglasiti kako se radi o svakodnevnoj aktivnosti djelatnika Odsjeka za održavanje mostova i staza koji u jednoj godini izmjene i do 300 metara komplekse posjetiteljske infrastrukture. Ta kao i slične vijesti postaju otužne ako u jednadžbu (ne)uspješnog upravljanja stavimo varijablu prihoda JU, s jedne strane, te broj oronulih kapitalnih objekata obnovljenih u 1,5 mandata aktualnog ravnatelja. Rezultat je ništica, jer sve što se množi i dijeli s ništicom je ništica. I dalje gledamo otužan izgled arhitektonskog remekdjela hotela Plitvice, nagužvanu administraciju JU u oskudan broj radnih kvadrata, u ratu porušen i popljačkan logistički centar Prijeboj, posve devastiranu i pravno-imovinsko neriješenu Vilu Izvor. I vrlo važno, JU i dalje nema izmjene i dopune Prostornog plana koji je trebao biti odavno dovršen i s kojim je trebalo ograničiti apartmanizaciju NP i posljedično nesagledive posljedice zagađenja otpadnim vodama. U stvari, ravnatelj se ne može pohvaliti niti s jednim hvale vrijedim projektom u kojem bi on osobno iskazao svoje upravljačko umijeće.Na današnji dan 1856. godine rođen je najveći genije 19. i 20. stoljeća Nikola Tesla
- Hitovi: 769

Na današnji dan u ličkom selu Smiljanu je rođen Čovjek koji "nije bio od ovoga svita"
(Smiljan, 10. srpnja 1856. – New York, 7. siječnja 1943.)
Izumitelj, elektrotehničar, fizičar Nikola Tesla rođen je 9/10. srpnja 1856. godine u mjestu Smiljan kraj Gospića. Potječe iz pravoslavne obitelji, otac Milutin je bio pravoslavni svećenik, a majka Georgina (Đuka) također potječe iz pravoslavne svećeničke obitelji Mandića. Imao je tri sestre: Milku, Angelinu i Maricu te jednog brata Danu.
Prvo školovanje započinje u rodnom Smiljanu gdje ide u Krajišku trivijalku, školu gdje se uči njemački jezik, računanje i vjeronauk, nakon čega odlazi u Gospić gdje ide u Pripremnu osnovnu školu i Nižu realnu gimnaziju. Iz Gospića odlazi u Rakovac u Karlovcu gdje završava Višu realnu gimnaziju. U Grazu upisuje studij na Visokoj politehničkoj školi sa stipendijom Vojne krajine, no nakon ukidanja stipendije radi razvojačenja Vojne krajine Nikola ne uspijeva završiti drugu godinu studija te se odaje kartanju, kockanju da nadoknadi taj financijski gubitak, ne uspijeva pa odustaje od studija prije treće godine. Kratko vrijeme radi u Mariboru pa nakon smrti oca 1879. god. radi u Realnoj gimnaziji u Gospiću. Godine 1880. pokušava upisati studij u Pragu što mu ne uspijeva pa godinu kasnije počinje raditi u Budimpešti te sudjeluje u izgradnji prve telefonske centrale.
Iako moram svoju inventivnost zahvaliti majčinu utjecaju, vježbe koje mi je otac davao bile su veoma korisne. Sadržavale su mnoštvo zadataka, npr. pogađanje tuđih misli, otkrivanje raznih grešaka ili izraza, ponavljanje dugih rečenica ili računanje napamet. Te su mi dnevne vježbe imale ojačati pamćenje i razum, a posebno razviti kritičnost i bile su nesumnjivo veoma korisne. Moja majka potjecala je iz jedne od najstarijih obitelji ovog kraja, koja je u sebi nosila izumiteljsku žicu. I njezin otac i njezin djed izumili su mnoga pomagala za kućanstvo, zemljoradnju i za druge svrhe. Uistinu je bila velika i izuzetno sposobna žena, hrabra i postojana, svladavala je životne oluje i izvukla iz njih mnoga iskustva. […] Moja je majka bila prvorazredni izumitelj i bila bi, vjerujem, postigla vrlo mnogo da nije bila toliko udaljena od suvremenog života i onih mnogobrojnih mogućnosti koje on pruža. Izumila je i izradila mnoge naprave. Tkala je najljepše uzorke nitima koje je sama isprela. Čak je i sjemenje sijala, uzgajala biljke, odvajala vlakna. Radila je neumorno, od zore do kasno u noć, a velik dio odjeće koju smo nosili i namještaj koji smo imali u kući – bio je djelo njezinih ruku.