Otvaranje trgovine Studenac u Saborskom je donijelo tri nova radna mjesta, što je od neprocjenjive vrijednosti za ovo opustjelo selo, jer su zaposlene mlade osobe koje u Saborskom žele ostati živjeti i osnovati svoje obitelji. Radi se o djeci hrvatskih branitelja koji su branili Saborsko i Hrvatsku pune četri godine i presretni su što će njihova djeca ostati svoji na svome.
Trgovina radi tek nešto više od mjesec dana, to je kratko vrijeme da se djelatnice kojima je ovo prvo radno mjesto nakon škole, u potpunosti uhodaju u posao, a već su se brže bolje pojavile tužibabe (drukeri) koji su svoju egistenciju i egzistenciju svoje djece već odavno osigurali na duži rok.
Zakonska obaveza je poslodavca da svom novom djelatniku da probni rok do šest mjeseci, pa dajmo im i mi barem toliko, nemojmo odmah na njih ići đonom pa se kasnije pitati zašto nam mladi odlaze iz Hrvatske, a dolaze Filipinci, Nepalci i Indijci.
Za sve nevolje mladih danas odgovorni smo svi mi. Nije bilo dovoljno obraniti Hrvatsku i onda lijepo, većinom zdravi, otići u mirovinu i uživati, ne vodeći računa kuda će ta Hrvatska otići. Danas vidimo kuda je otišla, nas Hrvata je milijun manje nego 1991. Tko je za to kriv? Krivi smo mi koji smo stvorili okvir Hrvatske, ali joj nismo dali sadržaj, štoviše nastupila je neviđena pljačka. Mnogi su se tako enormno obogatili kroz nezakonitu privatizaciju, ratno profiterstvo, zlouporabu ovlasti i položaja i na mnoge druge nezakonite načine i radnje.
Nisu za ovakvo stanje kriva djeca koja su rođena godinama nakon rata. Busamo se u braniteljska prsa, a što smo im ostavili? Opustošenu zemlju! I sam osjećam krivnju iako dajem sve od sebe na svom radnom mjestu već 40 godina.
Stoga sve vas koji dolazite u trgovinu molim za razumijevanje i strpljenje, neće vam pasti kruna s glave ako vas neka od djelatnica slučajno ne pozdravi, zatomite svoj ego u tom trenutku, jer to su još djeca i život je tek pred njima. Ja osobno na to ne gledam niti mi je to bitno u životu, jer ne lebdim u oblacima, nego čvrsto stojim na zemlji unatoč ovoj retardiranoj stvarnosti.
Zašto sam sve ovo napisao? Stao sam u obranu mladih djelatnica trgovine Studenac, jer se iz sveg srca zalažem da svaka mlada osoba nađe egzistenciju ovdje u svom rodnom Saborskom, bilo to na našim pilanama, trgovinama, kafiću, Šumariji, Općini, Komunalnom poduzeću, Školi, Ambulanti, Kampu, Turističkoj zajednici, ili u NP Plitvička jezera makar kao i sezonci. Moja djeca, nažalost, u tome nisu uspjela, otišli su - nepovratno. Vidimo da i danas ima onih koji bacaju klipove pod kotače našim mladima koji su na pragu života, sram ih može biti, ako srama imaju.
Komentari
Želim vam svu sreću u životu u našem Saborskom, jer ste svoje na svome, zahvaljujući vašim očevima koji su se borili za ovo što danas imate, dok su se drugi nezakonito bogatili!
U Saborskom postoje dvije trgovine, dakle nezadovoljnici, odnosno oni koji traže posebni tretman, imaju izbora, ako im ne valja niti jedna onda imaju Tomy u Selištu i više trgovačkih centara u Ogulinu.
"Ovako nešto se nije dešavalo u bivšoj državi za vrijeme kriza" piše u drugoj pritužbi. Na hrvatskom jeziku se ispravno piše događalo, a ne "dešavalo".
"Novac je velika stvar koja čovjeka čini malim"
NE PRODAJI SINE ZEMLJU
Ne prodaji sine zemlju
da te kunu tvoja dica
sutra će ti unuk reći
sve je proda propalica.
Ne prodaji, sine, zemlju
naručito nemoj STRANCU
(...)
I dogodilo se, pošto sam u Oluji bio na Ličkom bojištu, odmah čim sam bio demobiliziran 14.8.1995. dojurio sam u Saborsko da vidim svoje selo, osjećaji su bili pomješani i tuga i ponos.
I sad nam neki dođoši žele određivati pravila kako ćemo živjeti.
E neće ići gospodo drugovi, za ovo Selo su naši dečki krv prolijevali i svoje mlade živote dali 1991, što vas očito to ne zanima....!
P.S.
Nikada vas nisam vidio na obljetnici pada Saborskog...?