Naslovnica

VIŠNJA STAREŠINA: Kad beogradske dame istrče u ‘oslobođeni‘ Vukovar

Objavljeno: 15 Studeni 2021

Hitovi: 1231

Uz sjećanje na tridesetu obljetnicu pada i srpske okupacije grada, Vukovar je ponovno ovih dana u središtu medijske pozornosti. I trideset godina poslije, u Hrvatskoj se još uvijek raspravlja tko je razorio grad i ubio ljude, je li to djelo nekoliko grupa razularenih četnika ili najelitnijih jedinica JNA i njihovih agenata, zašto nitko iz vrha JNA nije za to (o)suđen… Umjesto još jednog priloga toj reciklaži povijesno i pravosudno još nedovršene teme, odlučila sam uz ovu obljetnicu ispričati priču o povijesnom putu jedne pjesme. Jedne koračnice.

Početna je točka proslava srpskog pravoslavnog praznika Dana svetog Save u okupiranom Vukovaru 27. siječnja 1992., u praznim pogonima prijeratne tvornice "Vuteks". Kako objašnjava srpska voditeljica, bio je to prvi organizirani kulturni događaj u "oslobođenom" Vukovaru. Za tu su prigodu dovedeni narodni umetnici-pevači iz Beograda: Nada Topčagić, Era Ojdanić i druge narodnjačke zvijezde upregnute u srpsku ratnu propagandu. U vrijeme proslave, okupirani Vukovar je doslovce grad ruševina i smrti. Djelomičnu snimku ove priredbe, uz dojmljive izvedbe Nade Topčagić i Ere Ojdanića s četničkim kokardama na kapama, zaista zbog "koncertne" atmosfere vrijedi pogledati na YouTubeu na poveznici https://www.youtube.com/watch?v=cmN5BLJzY48 No prava zvijezda tog makabričnog derneka zapravo je bila jedna pjesma – koračnica "Marširala kralja Petra garda".

Osoba koja je nestala dva puta na dva različita načina

Objavljeno: 15 Studeni 2021

Hitovi: 1807

Saborsko ima još devet osoba koje se vode nestalima od 12. 11. 1991. godine, no na službenom popisu Ministarstva branitelja taj broj je osam, to smo čuli i od ministra Medveda na komemoraciji ove godine. Dakle jedna je osoba nestala dva puta, jednom fizički, a drugi put s popisa kao da je nikada nije ni bilo, a radi se o Mariji Vuković, rođ. 19. 08. 1930., zvanoj Mare Furkova iz Tuka. Ako smo od ukupno 52 žrtve ukopali 43 tjela ili posmrtna ostatka, razlika su nestali a to je 9 osoba. Naš narod kaže sirotinjo i Bogu si teška. Nebi, samo tako s popisa nestao neko viđeniji, koga briga za sirotinju. Eto neka se zna.

Među nestalima su i zadnje stanovnice zaseoka Skrada Ivka Sertić rođ. (21.12.1912. - ubijena 11.12.1991.) i Kate Sertić rođ. (7.10.1910. - ubijena 11.12.1991.) koje su na svom ognjištu ostale do kraja, do svoje tragične smrti. Na zvijerski način su ih ubili srpski zločinci, a potom zapalili zajedno s kućom (slika lijevo).

Lovište unutar granica Nacionalnog parka i to još pod video nadzorom lovačkog društva

Objavljeno: 14 Studeni 2021

Hitovi: 1464

Lovište unutar granica NP Plitvička jezera i to još pod video nadzorom lovačkog društva ...!? Lovište unutar Parka je "legalno", a kuće koje su sagrađene prije rata i prije 1997. godine kada je Sabor donio odluku o proširenju Parka su nelegalne, odnosno ne mogu se legalizirati jer se nalaze unutar područja pod zaštitom UNESC-oa. U ovom slučaju su to kuće Mile i Nikole Kovačića koje se nalaze na samoj granici Parka.

Službeni hrvatski grb proglasili ustaškim

Objavljeno: 14 Studeni 2021

Hitovi: 1219

"Tko to u državnoj agenciji ne zna kako izgleda službeni grb Republike Hrvatske i po čemu se sve razlikuje od grba kvislinške NDH?
Predstavnici Agencije za komercijalnu djelatnost (AKD) i HZZO-a prezentirali su na današnjoj konferenciji Nacionalnog stožera sustav izdavanja EU digitalnih potvrda. Prezentacija informativna, s puno korisnih savjeta za sve još neupućene, a kojima će uskoro trebati COVID potvrda. Na kraju prezentacije, hvala lijepo, doviđenja i kad tamo, negdje pri dnu, uz MUP, AKD i - hrvatski grb s prvim bijelim poljem koji je bio vidljiv tijekom cijele prezentacije!"

Ovako piše u prvom djelu članka na portalu RTL.HR od 12. 11. 2021. u kojem pametuju o izgledu hrvatskog grba zbog navodnog prvog bijelog polja kojeg u toj istoj jednobojnoj varijanti imamo u Hrvatskom Saboru (slika desno). Jeli ovo neznanje novinara RTL-a ili zla namjera ...? Ovo smo do sada mogli čuti samo od Vučića iz Srbije, a sada evo i na potralima i televizijama u Hrvatskoj čiji su većinski vlasnici srpski tajkuni.

Pad Saborskog 12. studenoga 1991. godine

Objavljeno: 14 Studeni 2021

Hitovi: 1025

Dana 12. studenog, 30. je obljetnica jednog od najvećih zločina u Domovinskom ratu koji se dogodio 12. studenog 1991. u Saborskom. Nakon sto dana junačkog otpora, gdje su se i tenkovi JNA povlačili i bježali pred braniteljima, JNA i pripadnici paravojnih srpskih postrojbi odlučili su se osvetiti za sve frustracije, neuspjehe i gubitke u vlastitim redovima, napadom sa svim raspoloživim snagama koje su mogli imati. Osveta je bila na najslabijima, nemoćnima, nepokretnima i starcima koji su ubijani na kućnim pragovima, živi zapaljeni u kućama i likvidirani različitim vrstama oružja.

Saborsko je napadano avionima koji su polijetali sa Željave i s Udbine, kojih je u zraku bilo tri odjednom. Na selo su navalile četiri tenkovske čete, nepregledne kolone tenkova. Teško topništvo, dovučeno sa svih strana, od slunjskog vojnog poligona, iz raznih vojarni, dijelom netom pristiglo iz Beograda preko Bosne i tzv. Krajine te preko 1000 do zuba naoružanih vojnika okupljenih s raznih strana, od Plaščanske doline, Ličke Jesenice, Titove Korenice do Niša i Crne Gore.

S druge strane, Saborsko je branilo oko 200 slabo naoružanih domaćih branitelja u potpunom okruženju i bez ikakve logističke potpore. Bili su to u ogromnom postotku Saborčani, te nije bilo nikakvog visokog časnika ni profesionalnog vodstva, ni ranijeg ratnog iskustva. Saborsko je naselje koje se proteže u duljinu od gotovo 9 km od Borika do Kuselja. Linija obrane oko naselja bila je duga ukupno preko 22 km. Uoči pada mjesta, značajne snage obrane bile su na jugu, očekujući ponovni glavni napad iz tog smjera kao što je bio slučaj deset dana ranije, kada su poginula petorica branitelja, a 13 ranjenih je moralo biti prebačeno šumskim putem na liječenje u Slunj i Bihać. Međutim, glavni napad na opkoljeno Saborsko bio je iz sjevernih smjerova, gdje je agresor koncentrirao većinu svojih snaga. Na dan pada Saborskog, agresori nisu imali nijednog poginulog.

Zapovijed za napad na Saborsko napisana je 7. 11. 1991. Potpisuje je zapovjednik izdvojenog zapovjednog mjesta 13. korpusa JNA na Plitvicama, pukovnik Slobodan Đorđević, koji ju je poslao Komandi TG-2 na slunjskom poligonu. U podužoj školski pisanoj zapovijedi, nema ni riječi o Ženevskim konvencijama, postupanju s ratnim zarobljenicima, vojnim i civilnim ranjenicima, kao niti u Naredbi komandirima četa I. bataljuna Plaščanske brigade za napad od 10. 11. 1991. Dapače, zapovjednik operacije osvajanja Saborskog, puk. Čedo Bulat, neposredno pred napad upozorio je vojnike i oficire JNA i TO riječima „neka se čuva svaki onaj koji pomogne mještanima Saborskog, bilo u njihovom skrivanju ili drugom obliku pomaganja, jer će tom prilikom biti strijeljan“. Zapovijed da se „u Saborskom zapale sve kuće i bajte da se mještani i njihova vojska nemaju kamo vratiti”, sačuvana je samo u ratnom dnevniku pripadnika srpskih postrojbi iz Plaškog.

Napad je bio prvotno predviđen za 8. 11., zatim je pomaknut na 10. 11., da bi uslijedio 12. 11. Bio je odgađan zbog magle i nemogućnosti sudjelovanja zrakoplovstva. TG-2 Slunj i 5. partizanska brigada (iz sastava 6. ličke divizije) imale su zadatak da „napadnu iz pokreta sa pravca Lička Jesenica – Saborsko i Sertić Poljana – Kuselj – Funtana, razbiju i unište snage neprijatelja u rejonu s. Saborsko, s. Funtana i s. Kuselj i oslobode pomenute prostore koje će posesti i kontrolirati snage TO Plaški i Titova Korenica“. U napadu 12. 11. sudjelovalo je oko 700 pripadnika JNA u okviru TG-2, I. bataljun brigade TO Plaški, jedinice 5. partizanske brigade pristigle s Plitvica s oklopnim transporterima i tenkovima, TO Titova Korenica, četa Vojne policije, četa policije iz PS Plaški, Jedinica za posebne namjene, odjeljenje „Službe državne bezbednosti“ i dragovoljci iz Srbije i Crne Gore (“Beli orlovi”, “šešeljevci” i dr.). U Plaščanskom ratnom biltenu zabilježeni su sjeverni pravci iz kojih su u završni napad na Saborsko krenuli vojnici iz Plaščanske doline: Jama Balinka, Momčilovići, Vukelić Poljana, Vojni poligon, vojarna u Ličkoj Jesenici.

Desetkovani branitelji Saborskog nakon točno sto dana uspješnog otpora od prvog napada 5. kolovoza 1991., nisu se mogli oduprijeti kombiniranom topničko – tenkovsko – avionsko – pješačkom napadu. Nakon tri sata napada, u Saborskom oko podne puca prva crta obrane i preživjeli branitelji se počinju izvlačiti skupa s civilima u šumu. Oko 16 sati, pada i posljednje uporište obrane sela. Tog dana ubijeno je 38 Saborčana, među kojima na svom kućnom pragu i branitelji, braća Darko i Ante Dumenčić. Potonji, iako smrtno ranjen, pucnjavom je otjerao veću grupu napadača na rezervni položaj, čime je dao vremena dijelu Saborčana da se izvuku u šumu. Njegove kosti pronađene su nakon “Oluje”.

Preživjeli mještani, među kojima i mnogo staraca, danima su se izvlačili pješice kroz neprijateljske redove i snijegom okovanu šumu. Mještani donjeg Saborskog prešli su planinu Kapelu i stigli do slobodnog područja oko Brinja i Otočca, a ostali mještani su kroz šumu stigli do Slunja koji je pao četiri dana poslije Saborskog, 16. studenog. Kada su prognanici počeli pristizati na slobodan teritorij tri dana nakon pada Saborskog, javnost je prvi put čula da je selo palo.

Čedo Bulat, zapovjednik operacija osvajanja Saborskog i Slunja, kasnije je izjavio da je zbog tih operacija morao više puta premještati svoje snage sa slunjskog poligona. Priznao je da je to bilo vojnički nelogično te da nakon okupacije Saborskog i Slunja više nisu imali snage krenuti u zauzimanje Ogulina, Gomirja i Srpskih Moravica, odnosno presijecanje Hrvatske na tom vitalnom dijelu. Nastupilo je primirje i Vanceov plan, koji su 23. 11. 1991. u Ženevi potpisali predstavnici Hrvatske, Srbije i JNA. Njime je planirano razmještanje mirovnih snaga UN-a na okupiranom području, što je i primijenjeno. Odmetnuto područje Plaščanske doline i Ličke Jesenice je okupacijom Saborskog spojeno s ostatkom okupiranih dijelova Hrvatske.
Zločin nad civilima

Najveći broj žrtava, njih 38, ubijen je na dan okupacije mjesta, 12. 11. 1991., s tim da su tri nestale osobe vjerojatno ubijene idućih dana, kada su ubojstva nastavljena. Sve žrtve su Hrvati. U Saborskom je preko 6% od ukupnog broja Hrvata 1991. godine lišeno života, dok su ostali preživjeli, jer su otišli u progonstvo. To je jedan od najvećih postotaka poginulih po broju stanovnika u Domovinskom ratu, te veći postotak poginulih u ukupnom stanovništvu naselja od primjerice, ogromnih žrtava Vukovara i Škabrnje.

Tako masovan zločin u malom selu, odnio je cijele obitelji. U Saborskom su 1991. poginula čak tri para braće branitelja. Na dan 12. 11., poginuli su braća Darko i Ante Dumenčić, te njihov bratić Ivica Dumenčić. Istog dana, poginuli su i branitelji, braća Joso i Jure Štrk, a 2. studenog braća Petar i Joso Matovina. Dvojica poginulih branitelja iz Cerovnika su braća Vlade i Ivan Luketić koji je živio u Saborskom, gdje je i 12. 11. ubijen. Tri sestre Matovina, Kate, Marija i Lucija, su ubijene/žive zapaljene 12. 11. Ubijeni su Luka Sertić i njegove sestre Ivka i Kata Sertić. Posmrtni ostaci svo troje do danas nisu pronađeni. Stari Saborčani, svjedoci 19. stoljeća, bili su poznati po dugovječnosti, ali ona je prekinuta 12. 11. 1991. Najstarije žrtve bili su Polde Conjar, rođen 5. 1. 1895., koji je ostao zatrpan u ruševinama svoje zapaljene kuće, te Mate ‘Matan’ Matovina, rođen 15. 4. 1895., ubijen u dvorištu svoje kuće. Njegovi unuci su poginula braća Dumenčić. Najmlađa civilna žrtva čiji je život također ugašen 12. 11., bila je Slavica Matovina (32 g.), živa zapaljena.

Tog 12. 11., u ulici Varoš skoro svaka kuća imala je barem jednog ubijenog. U jednom podrumu bili su samo žene, starci i jedan dječak. Nakon što su se predali i izišli, jedan vojnik ubacio je bombu u podrum. Drugi je odveo starce, njih sedam, deset metara od ostalih. Tada su ih dva vojnika ubila s dva rafala iz mitraljeza. Ubijeni su Milan Bićanić, Nikola Bićanić, Petar Bićanić, Jure Štrk, Ivan Vuković, Jure Vuković „Zinko“ i Jure Vuković „iz Kapele“. Ženama su rekli da bježe, nakon čega su pucali prema njima, uslijed čega je smrtno stradala Jelena Vuković, supruga ranije ubijenog Jure „iz Kapele”. Istog dana ubijen je i bračni par Nikola i Kata Dumenčić. Izvršitelji zločina u Saborskom osuđeni su u odsutnosti i nisu za svoje zločine proveli niti dana u zatvoru.

Prema popisima stanovništva, Saborsko je 2001. imalo 666 stanovnika, a 2011. godine 462 te možemo sa zebnjom iščekivati rezultate ovogodišnjeg popisa. No, pozitivna je vijest da ima 12 djece u područnoj školi i još 12 u vrtiću u Saborskom. To daje optimistično svjetlo za budućnost tog krvlju natopljenog i po tko zna koji put iznova iz pepela uskrsnulog, malog, ali velikog komadića hrvatske zemlje.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Literatura:
– Izravni demografski gubici Karlovačke županije u Domovinskom ratu, ur. Ante Nazor. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2008.
– Nazor, Ante. „Saborsko i Plaški u izvorima Republike Srpske Krajine, I. dio.“ Hrvatski vojnik 321 (2010).
– Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995.: dokumenti, Knjiga 1. Oružana pobuna Srba u Hrvatskoj i agresija oružanih snaga SFRJ i srpskih paravojnih postrojbi na Republiku Hrvatsku (1990. – 1991.), 2. izd., ur. Mate Rupić. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2007.
– Strižić, Ivan. Ogulinski kraj u Domovinskom ratu, I, Obrana i oslobađanje ogulinskoga kraja od srbijanske agresije i okupacije 1991.-1995. Ogulin: Ogranak Matice hrvatske Ogulin, 2013.
– Valentić, Mirko. Rat protiv Hrvatske 1991.-1995. Zagreb, Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2010.

Konačno i Saborsko na HRT-u povodom 30. godišnjice stradavanja u Domovinskom ratu

Objavljeno: 13 Studeni 2021

Hitovi: 15811

Na HRT-u je jučer 12.11.2021. u Regionalnom dnevniku u 15 sati objavljen prilog od minutu i deset sekundi o Općini Saborsko i obilježavanju 30. godišnjice okupacije i stradanja. Prilog o Saborskom počinje u šesnaestoj minuti dnevnika, točnije od 15:25 do 16:35.

https://hrti.hrt.hr/videostore

HRT-ov članak: Kolonu sjećanja predvodili su izaslanik premijera i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, izaslanik vrhovnog zapovjednika OS RH general-bojnik Tihomir Kundid, izaslanica predsjednika Sabora Vesna Hajsan-Dolinar te načelnik Općine Saborsko Marko Bićanić.

Biskup Križić predvodio sv. misu na 30. obljetnicu stradavanja Saborskog

Objavljeno: 12 Studeni 2021

Hitovi: 1095

Svečano obilježavanje 30. obljetnice pada Saborskog u agresorske ruke u Domovinskom ratu, počelo je u petak, 12. studenoga okupljanjem ispred Općine za kolonu sjećanja koja je krenula u 10 sati prema spomen-obilježju kod masovne grobnice  gdje je  održan komemoracijski program.

Nakon molitve odrješenja gospićko-senjski biskup Zdenko Križić predvodio je  svetu misu u crkvi Sv. Ivana Nepomuka u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Goranom Antunovićem, kancelarom i tajnikom Mišelom Gregurićem i vlč. Mariom Kralj župnikom u Generalskom Stolu.

Biskup se u propovijedi osvrnuo na tragične povijesne događaje Saborskog, riječima: „U našoj domovini, a možda i u svijetu, ima malo mjesta koja su doživjela takva dva stradanja u samo pola stoljeća, kao što je Saborsko. Na stranici Wikipedije piše  da je mala općina Saborsko u Drugom svjetskom ratu izgubila oko 500 ljudi, uglavnom na Križnom putu. Ako je tada općina brojila 3.500 ljudi, to znači da nije bilo kuće koja nije izgubila barem jednog člana obitelji. Za vrijeme Domovinskog rata 1991. u samom Saborskom živjelo je oko 800 Hrvata, a od tog broja ubijena su 52. Da nisu mnogi na vrijeme pobjegli, pitanje je, bi li itko preživio. Kako je užasna ljudska mržnja koju sam đavao proizvede u srcu čovjeka!

Obilježena 30. obljetnica stradavanja Saborskog

Objavljeno: 12 Studeni 2021

Hitovi: 3807

Danas je u Saborskom obilježena 30. godišnjica stradanja i okupacije ovoga mjesta u Domovinskom ratu. Kolona sjećanja je ove godine krenula ispred općinske zgrade (Doma). Glavna ceremonija je održana kod Spomen obilježja masovne grobnice "Ranjena golubica". Vijenci su se polagali i svijeće palile ovim redom: u ime svih poginulih i pobijenih vijenac je položila Kata Matovina koja je u Domovinskom ratu izgubila dva sina, izaslanici državnog vrha, županijsko izaslanstvo, izaslanstva  susjednih gradova i općina, PU Karlovačka i PP Ogulin, O.Š. Josipdol, P.Š Saborsko, Šumarija Saborsko-Plaški, udruga branitelja HEP-a,  braniteljske udruge proistekle iz Domovinskog rata, civilne udruge i mnogi drugi mještani i gosti. Nakon polaganja vijenaca uslijedili su govori političara domaćih i gostiju. Molitvom biskupa Križića završena je ceremonija polaganja vijenaca. Potom je uslijedila sv. misa u crkvi sv. Ivana Nepomuka.

30. godišnjica sjećanja na stradavanje i okupaciju Saborskog u Domovinskom ratu

Objavljeno: 12 Studeni 2021

Hitovi: 2309

Autor teksta: Ivan Vuković

Jedna od najdugotrajnijih obrana i jedan od najvećih zločina u Domovinskom ratu dogodio se u Saborskom, koje je bilo prva linija obrane ogulinskog i slunjskog kraja od prvog napada na Saborsko 5. kolovoza 1991., do pada mjesta 12. studenog 1991. Taj 12. studeni najcrnji je datum u povijesti mjesta, jer je toga dana ubijeno i poginulo 38 mještana. Saborsko je po broju stanovnika maleno, ali po herojstvu i žrtvi veliko selo u krajoliku prekrasne prirode, omeđenom smaragdnim Plitvičkim jezerima, stoljetnim veličanstvenim šumama Plitvica i planine Male Kapele te kristalnim izvorima vode i jedinstvenim periodičnim Blaćanskim jezerom. Nažalost, Saborsko je bilo okruženo i najvećim poligonom 5. vojne oblasti JNA prema Slunju, istaknutim zapovjednim mjestom JNA na Plitvicama koje su krvarile još od „krvavog Uskrsa”, vojarnom JNA u Ličkoj Jesenici, vojnim aerodromom JNA Željava između Plitvica i Bihaća, te jednima od najvećih žarišta velikosrpske pobune, Plaškim i Titovom Korenicom. Saborsko su napadali JNA, paravojne postrojbe sastavljene od ličkih Srba te dobrovoljci iz raznih krajeva Srbije.

Velikosrpska ideologija je zacrtala da Saborskog više ne smije biti, jer je hrvatsko i jer se nalazi na putu koji je bio od vitalne važnosti za spajanje okupiranih dijelova i za plan presijecanja Hrvatske. U tim planovima, Saborsko je trebalo okupirati još u kolovozu, a onda krenuti prema Ogulinu, kako je pisao Plaščanski ratni bilten: Nakon čišćenja Saborskog otvoren put preko Ogulina, prema Gomirju i Srpskim Moravicama, jer neće valjda Plaški ostati zapadna granica Krajine. Ogulin se tad još nije naoružao, jer nisu osvojene vojarne na ogulinskom području koje su bile goruća prijetnja, a Hrvatskoj je prijetilo i presijecanje na tom životnom dijelu kojim prolaze sve prometnice između nizinske Hrvatske i mora: ceste i željezničke pruge Zagreb – Rijeka i Zagreb – Split. Presijecanje bi značilo prometni i gospodarski kolaps Hrvatske te slom obrane Hrvatske. Taj plan nikada nije realiziran, a veliku zaslugu u tome ima dugotrajna obrana Saborskog koja je trajala točno sto dana.

Dan uoči 30. godišnjice pada Saborskog - udruga žena odala počast svim žrtvama

Objavljeno: 11 Studeni 2021

Hitovi: 3155

Udruga žena ŽAS (Ženska akcija Saborsko) je danas, dan uoči 30 godišnjice pada Saborskog, u tišini i sabranosti odala počast svim žrtvama iz ovoga sela zapalivši svijeće u Spomen sobi i pred Spomen obilježnjem masovne grobnice. Spomen soba je jedino mjesto u Saborskom gdje su na jednom mjestu, jedna do druge postavljene slike s imenima 16 poginulih branitelja. Jedino su ovdje zajedno rame uz rame, kao što su bili i te 1991. u obrani Saborskog.