Jučer je bio Međunarodni dan djece, dan koji nas podsjeća na sva dječja prava, a jedno od najvažnijih je pravo na sigurnost. Nažalost, upravo to pravo u našem mjestu nije ispunjeno. Pas koji je nedavno ugrizao djevojčicu kod škole u Saborskom još uvijek slobodno luta selom. Na naš upit Općini zašto situacija i dalje nije riješena, dobili smo odgovor da je potrebno podnijeti pisanu prijavu Općini. Nema problema, prijava će biti upućena. Ali pitamo se: - Zašto to nije bilo rečeno odmah? - Zašto psi uopće slobodno lutaju selom? Sve češće se suočavamo s istim obrazcem: umjesto da se problemi rješavaju proaktivno i u okviru redovnih nadležnosti, mi, mještani, moramo iznova tražiti, podsjećati, moliti i gurati da se napravi ono što bi se trebalo napraviti bez našeg poticaja. Saborsko zaslužuje sustav koji funkcionira, odgovorne službe koje reagiraju na vrijeme i institucije koje rade svoj posao bez dodatnog pritiska građana. To je minimum, ne luksuz.
ARHIVSKI I DRUGI PODACI O CRKVI ROĐENJA BDM IZ 1726. GODINE
Prve pisane podatke o Saborskom nalazimo u Modruškom urbaru iz 1486. g., kada su prilikom razdiobe imanja porodice Frankopan, knezu Bernardinu Frankopanu pripala 32 naselja, između kojih i Zaborsko (Saborsko). U vrijeme pisanja Modruškog urbara postojao je u Saborskom i Frankopanski dvorac (Ličke župe, god. 1985. str. 117), a urbar navodi i "zemle crikvene na Zaborski ki pop derzi" (arhiv senjske biskupije FA 3).
Iz gore navedenih podataka možemo zaključiti, da je u predturskom razdoblju područje Saborskog i njegova neposredna okolica bila naseljena, da je područje imalo zemaljskog i crkvenog gospodara te nije isključeno da je u Saborskom bila sagrađena i crkva.
Tijekom 15. i 16. stoljeća, u vrijeme značajnih turskih osvajanja frankopanskih posjeda Modruškog vlastelinstva, Saborsko je bio također podložno prodiranjau turskih pljačkaških četa.
Oslobađanjem Like 1699. godine od Turaka i pomicanjem turske granice prema Izačiću i Cazinu nakon Požarevačkog mira 1718. godine stvorili su se uvijeti za ponovnu organizaciju života na području Saborskog.
Dana 2. studenoga 1991. osvanuo je prekrasan, sunčan dan. No iz smjera Čorkove uvale dopiralo je teško brujanje tenkovskih motora i zvuk motornih pila koje su uklanjale zapreke što smo ih ranije oborili preko ceste, ne bismo li u slučaju napada dobili barem trenutak da se organiziramo i zaustavimo srbočetničkog agresora.
Petar i Joso Matovina, kao i nebrojeno puta dotad, okupljaju branitelje i spremaju se krenuti ravno na neprijatelja, odlučni udariti prije nego što uklone zapreke. Još dvije skupine kreću preko brda Titra prema R. Lugu, s namjerom da neprijatelja napadnu s boka i straga. Gusta šuma omogućuje im da se protivniku približe na desetak metara, dok on u tom trenutku minobacačima tuče po Kuselju. Dok Petar i Joso skupini branitelja objašnjavaju smjer i način djelovanja, iznenada se pojavljuje MIG-21, ispaljuje rakete i pogađa ih.
Na mjestu pogibaju četvorica, a sedmorica su teško ranjena. Krv se u potocima slijeva niz cestu. Tenkovi prelaze preko prepreka, izlaze na rub šume prema Kuselju i započinju gađati kuće i položaje branitelja topovima i teškim mitraljezima. Ranjenicima nitko ne može pomoći; strah da će živi pasti u ruke neprijatelju tjera većinu onih koji su pri svijesti da u ruke uzmu bombu — spremni skratiti si muke ako zatreba.
Za pojavu ove prekrasne duge jutros su se ispunili svi potrebni uvjeti: tmurni oblaci na sjeverozapadu uz povremenu kišu i sunce nisko na istoku. Duga je jedan od najljepših prirodnih prizora koje možemo vidjeti na nebu. Iako djeluje gotovo čarobno, iza nje stoji fascinantna fizika, a ponekad se pojavi i druga, slabija duga koja skriva još više tajni.
Današnje temperature: min. 11.5 °C u 11:50, max 15.1 °C u 09:24, puše jak južni vjetar uz povremenu kišu ...
Spomen-obilježje masovne grobniceje trajni spomen-znak postavljen na mjestu masovne grobnice kako bi se trajno sjećalo na žrtve koje su tamo pokopane. Takva obilježja podižu se radi očuvanja sjećanja na nestale i ubijene, a često uključuju i podatke o ekshumiranim žrtvama, poput broja, imena i okolnosti stradanja.
Svrha: Očuvanje sjećanja na žrtve masovnih grobnica, poput branitelja i civila stradalih u Domovinskom ratu. Postavljanje: Spomen-obilježja postavljaju se na mjestima na kojima su pronađene masovne grobnice, kao što su nekadašnje privatne kuće, dvorišta ili mjesna groblja. Sadržaj: Često uključuju natpise s podacima o broju i identitetu žrtava, kao i o tome kada su ekshumirani njihovi posmrtni ostaci.
Može li se ranjena golubica smatrati spomenikom?
U prenesenom i simboličkom smislu – da, ranjena golubica može se smatrati „spomenikom“, ali ne u pravnom ili formalnom smislu.
Na današnji dan, prije točno 30 godina, u Saborskom je održan sprovod 24 žrtave ekshumirane iz masovnih i pojedinačnih grobnica. Među ostalima, pokopan je i djed sa svojim unucima. Sprovod je predvodio nadbiskup Anton Tamarut. U ime Vlade RH na sprovodu je bio njezin potpredsjednik, dr. Ivica Kostović. Za nestalima se još uvijek traga.
Ovaj događaj, kao i sve što se zbivalo tijekom Domovinskog rata u ovom dijelu Hrvatske, pao je u zaborav. Sjećanje javnosti na ono što se dogodilo u Saborskom nije postojalo ili je bilo vrlo površno, osim na području bivših općina Ogulin, Slunj te djelomično Otočac i Korenica. Posljednjih godina to se sjećanje obnavlja ili ponovno stvara, premda i dalje nedovoljno u najvećim medijima. Imena i prezimena počinitelja ovih zločina su poznata, ali nitko od njih nije proveo ni dana u zatvoru.