Ivan Vuković/ 12.11.2001.Dana 12. studenog, 30. je obljetnica jednog od najvećih zločina u Domovinskom ratu koji se dogodio 12. studenog 1991. u Saborskom. Nakon sto dana junačkog otpora, gdje su se i tenkovi JNA povlačili i bježali pred braniteljima, JNA i pripadnici paravojnih srpskih postrojbi odlučili su se osvetiti za sve frustracije, neuspjehe i gubitke u vlastitim redovima, napadom sa svim raspoloživim snagama koje su mogli imati. Osveta je bila na najslabijima, nemoćnima, nepokretnima i starcima koji su ubijani na kućnim pragovima, živi zapaljeni u kućama i likvidirani različitim vrstama oružja.
Saborsko je napadano avionima koji su polijetali sa Željave i s Udbine, kojih je u zraku bilo tri odjednom. Na selo su navalile četiri tenkovske čete, nepregledne kolone tenkova. Teško topništvo, dovučeno sa svih strana, od slunjskog vojnog poligona, iz raznih vojarni, dijelom netom pristiglo iz Beograda preko Bosne i tzv. Krajine te preko 1000 do zuba naoružanih vojnika okupljenih s raznih strana, od Plaščanske doline, Ličke Jesenice, Titove Korenice do Niša i Crne Gore.
Naslovnica
Matan i Polde - najstarije žrtve velikosrpske agresije na Saborsko
- Hitovi: 298
Zločinci ubijali žene i "stogodišnje" starce!
U Saborskom i okolici su 1991. u planiranom zločinačkom poduhvatu zajedno stradali: žene, djedovi i unuci, očevi i sinovi, bračni parovi, braća i sestre, teško bolesni i nepokretni...
- Mate Matovina - Matan rođ. 15.04.1895. Kršten je 17.04.1895 u Saborskom u crkvi sv. Ivana Nepomuka kao Matej Evanđelist.
Matan je ubijen između 12.-18. studenoga 1991. u 97. godini života kod svoje kuće u Biljevini, potom je bačen u masovnu grobnicu Popov šanac kod župnog stana zajedno s još 14 mještana civila starije dobi. Ekshumiran je u jesen 1995., i s još 23 žrtve sahranjen 15. studenoga na Novom groblju u Saborskom.
Matanova kćer Jelena Dumenčić je 1991. godine u ratu izgubila dva sina Darka i Antu Dumenčića koji su poginuli u obrani Saborskog 12. studenog u završnom napadu. Zajedno s Darkom i Antom (Matanovim unucima) poginuo je i 19-ogodišnji Ivica Dumenčić rođ. 13.08.1972. ujedno i najmlađa žrtva srpske agresije na Saborsko.
- Polde Conjar (Polda Mićin) rođ. 05.01.1895. ubijen je 12. studenog 1991. u 97. godini života kod svoje kuće u Conjarima gdje je bio i zakopan. Ekshumiran je u jesen 1995. i sahranjen 15. studenoga na Novom groblju na najvećem sprovodu u povijesti Saborskog.
Mate Matovina - Matan i Joso Matovina, djed i unuk - fotografija lijevo - snimljeno 1983. Na ovu priču me potakla ova stara fotografija koju je na svom fb profilu objavio Joso Matovina.
Strava u kući na osami
- Hitovi: 437
SKRADA, SABORSKO. U ovoj kući su sve do 11. prosinca 1991. godine (do svoje tragične smrti) mirno i skromno živjele dvije sestre: Ivka i Kata Sertić. Ivka Sertić rođ. 21.12.1912. i Kata Sertić, rođ. 07.10.1910. No zločinci su se potrudili da i njih nađu u toj zabiti i da ih masakriraju, kao da je u pitanju lov na divljač. Po svjedočenju sudionika napada na Saborsko Ivka i Kata su zvjerski ubijene u svojoj kući, a kuća im je potom zapaljena.
Jezivi studeni u Biljevini 1991. godine
- Hitovi: 584
Studeni 1991. godine, Saborskim se širi jeza koja seže i do Biljevine. Selom odjekuju rafali, gore kuće, gori živa stoka u štalama i svinje u svinjcima. Pakao!
Ulazeći tenkovima u Biljevinu zločinci pucaju strojnicama po kućama i dvorištima, tako ubijaju Katu Matovina rođ. 1920. u dvorištu nećakove kuće Petra Matovine Jockanova, susjeda Marija Matovina (slika lijevo) biva ranjena u svojoj kući. Branitelji sve promatraju iz šume, dok ispraćaju civile prema Rakovici.
Nakon glavnog napada 12. studenog, skamenjeni od straha, u Biljevini u svojim kućama sjede (trenutno) preživjeli: četri starice, jedan branitelj i jedan starac, pomireni sa sudbinom.
U danima nakon pada Saborskog zločinci obilaze selo od kuće do kuće, gone stoku, odvoze automobile, traktore i sve vrijedne stvari, a potom pale kuće. Tako u Biljevini nailaze na četri starice, branitelja Slavka Sertića i starca Matana. Starica Marija je navodno jednog od razbojnika, koji su došli do njene kuće, zatražila šibice da naloži vatru u peći, ne znajući tko su niti kakav im je naum. Kako su završile? Prema priči povratnika M.D. iz Plaškog, martićevac M.M. se navodno po birtijama hvalio kako je u Biljevini zapalio kuću u kokoj su žive izgorjele tri starice. U drugoj kući su ubijeni Slavko Sertić i slijepa starica Marta Matovina, a kuća potom zapaljena, a u trećoj kući je ubijen najstariji mještatnin Saborskog 96-ogodišnji Mate (Matan) Matovina.
Nakon Oluje su na zgarištima dviju kuća nađeni izgorjeli ostaci žrtava. U prvoj kući su nađeni ostaci triju starica, sestara: Lucije, Kate i Marije Matovina, a u drugoj kući su nađeni ostaci i branitelja Slavka Sertića i slijepe starice Marte Matovina, a Mate (Matan) Matovina je ekshumiran u masovnoj grobnici. Ovo otkriće je bilo neočekivano jer je jedini iz "gornjeg sela" koji se našao u grobnici udaljenoj 5 km, dok je npr. Polde Conjar njegov vršnjak bio zakopan ispred svoje kuće. Svojevremeno je selom kružila priča kako su ga zločinci svezali za noge i odvukli autom do masovne grobnice...? A teško bolesna Slavica Matovina iz Biljevine koja se tada nalazila u kući Jele i Jose Matovina kod Funtane, skončala je na isti način kao i ove tri starice u Biljevini i njeni posmrtni ostaci nađeni su na zgarištu kuće. (I.M.)
mons. Mile Pecić: Saborsko pamti
- Hitovi: 490
Danas smo se uputili u Saborsko. Razlog je nepotrebno spominjati. Ovo pitomo selo okruženo crnogoričnim šumama nedaleko Plitvica na današnji dan 1991. doživjelo je tragediju kakvu nisu počinili Huni, Avari ili Vandali. Srpski agresor /JNA i paravojne formacije/ potpuno su razorili selo, naravno s crkvom, te poubijali 51 osobu, one koji nisu uspjele pobjeći. Nisu nikoga poštedjeli ni starce ni žene. Ovaj zločin vapije u nebo. Prognani Saborčani raspršili su se po slobodnoj Hrvatskoj očekujući slavni povratak. Taj je dan osvanuo tek 1995. tijekom slavne akcije “Oluja”. Vrijeme progonstva nije bilo izgubljeno vrijeme: pripremali smo se za povratak, nismo izgubili vjeru u Božju pravdu. Počela je obnova kuća. Niklo je novo Saborsko s novom crkvom, školom.
U Saborskom obilježena 33. godišnjica pada Saborskog, bez čitanja imena žrtava
- Hitovi: 1664
Danas je u Saborskom obilježena 33. godišnjica pada Saborskog. Kod općinske zgrade, po domaći kod Doma, okupilo se mnoštvo iz svih okolnih Općina, Gradova i šire. Kolona sjećanja je krenula oko 10 sati prema spomen obilježju masovne grobnice, k ranjenoj golubici. Ceremonija je započela obraćanjem pročelnice JUO Općine Saborsko Sanje Špehar, koja je pročitala prigodne stihove posvećene žrtvama Domovinskog rata, ovaj put uz razglas pa se konačno dobro čulo.
IVAN VUKOVIĆ: SABORSKO MJESTO MASOVNOG ZLOČINA I DIVLJAČKOG RAZARANJA
- Hitovi: 386
Poduzeće "Etno šindra" Saborsko obnovilo sjenicu kod župne kuće o svom trošku
- Hitovi: 543
Prilikom uređenja prostora oko župne kuće, crkve sv. Ivana Nepomuka i spomen obilježja masovne grobnice, Etno šindra Saborsko, odnosno njen vlasnik Tomislav Vučić je predložio župniku Bruni da o trošku firme uredi dotrajali, bitumenskom šindrom pokriveni, krov sjenice, na što je župnik vrlo rado pristao. Osim pokrivanja sjenice osvježena je i cijela drvena konstrukcija. Sve radove je obavio Slavko Matovina sam i bez ičije pomoći.
Šindra šimla kojom je pokrivena ova sjenica je proizvod Etno šindre Saborsko koja je uvrštena je u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske te u popis nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske pod rednim brojem 4058.
Saborčani su 1991. "srušili" mig 21, a da to nisu ni znali ...!?
- Hitovi: 398
Zrakoplov čije ostatke čuvamo u muzeju je tipa MiG 21 bis. (fotografija lijevo)
9. studenog 1991. godine poletio je s aerodroma Željava s ciljem raketiranja i bombardiranja Saborskog koje je tada u okruženju. Željava je jedna od zrakoplovnih baza iz koje su polijetali zrakoplovi JNA u napade na ciljeve u RH. Ovaj podzemni aerodrom izgrađen je na granici BiH i Hrvatske, u utrobi planine Plješivice. Za vrijeme agresije na Republiku Hrvatsku aerodrom je intenzivno korišten tijekom 1991. godine. Izbijanjem sukoba u BiH, zbog njegovog geostrateškog položaja krajem svibnja 1992. godine, onesposobljen je od strane JNA za dalje korištenje. Na Željavi je bio stacioniran Lovački 117. zrakoplovni puk Ratnog vazduhoplovstva JNA koji je imao 2 eskadrile presretača i 352. izviđačka eskadrila.
Branitelji Saborskog, pripadnici Zbora narodne garde i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, otvorili su vatru iz protuzračnih strojnica 12,7 mm. Pogođeni zrakoplov pao je na vojni poligon kod Slunja, pilot se katapultirao, a pronašli su ga pripadnici JNA u Ličkoj Jesenici. Dijelove aviona izvukli su pripadnici 14. Domobranske pukovnije Slunj. Ostatke zrakoplova na prostor Muzejske zbirke postavili su 2005. godine djelatnici 33. inž.br. i HEP-a Karlovac. Postolje za avion izradio je g. Nikola Juran iz Duge Rese, a materijal za rampu donirala je tvrtka Alstom iz Karlovca. Tekst i foto: Gradski muzej Karlovac
Zločin u selu Vukovići kod Poljanka
- Hitovi: 3982
Dana 07. studenog 1991. godine u Poljanku, točnije u zaseoku Vukovići počinjen je ratni zločin nad civilima. Tog kobnog dana, dvije naoružane skupine srpskih terorista, pripadnika četničkih vojnih formacija i milicije tzv. Krajine ušle su u selo oko 12 sati. U svom krvavom pohodu izveli iz kuća sve Hrvate koji su zatečeni u selu te ih strijeljali iz automatskih pušaka. Na taj okrutan i kukavički način ubijeni su:
- Vjekoslav Vuković
- Dane Vuković
- Nikola Matovina
- Joso Matovina
- Lucija Vuković
- Nikola Vuković
- Milka Vuković
- Dane Vuković
(Na fotografiji lijevo je uplakana Jaga Matovina supruga ovdje ubijenog Nikole Matovina i majka Jose Matovina, snimljena u Slunju, dan nakon pokolja)
Zločin je jedini preživio šesnaestogodišnji Božo Vuković.
Potom su istog dana na Poljanku po istom scenariju, uništiti sve što je hrvatsko ubili Ivana i Nikolu Vuković. Ivan i Nikola su pokopani na mjestu ubojstva, gdje su nađeni nakon Oluje. Iz kuća su pokupili sve vrijedne stvari i novac te ih onda zapalili. Dana 8. studenog je ubijen i Tome Vuković.
Tijela ubijenih u Vukovićima, nijih četvero još nisu pronađena, a četvero zapaljenih nije indetificirano. Nitko od počinitelja ovog strašnog zločina nije odgovarao.
Sjećanje na poginule heroje
- Hitovi: 6382
Na današnji dan 2. studenoga navršava se točno 33 godine od pogibije petorice branitelja Saborskog. Braneći Saborsko svoje živote su dali: Marko Krizmanić, braća Joso i Petar Matovina, Milan Čorak i Ante Kovačić. Prva čertvorica su stradala od rakete neprijateljskog zrakoplova na cesti u Kuselju, a peti Ante Kovačić je teško ranjen iskrvario u rovu stotinjak metara dalje.
Žalosna je činjenica da u Saborskom za kojeg su dali svoje mlade živote, niti danas 33 godine nakon tog tragičnog događaja, nemaju spomenik dostojan njihove žrtve.
Najviše i najkorektnije za naše branitelje napravila je Udruga žena ŽAS - Spomen soba u školi
Prof. dr. Rade Knežević - Blaćansko jezero
- Hitovi: 346
Sasvim je sigurno da naredni članak o Blaćanskom jezeru neće biti posebno zanimljiv, jer je pisan suhoparnim jezikom. Cilj je članka da donekle objasni funkcioniranje jezera te potakne znatiželju za jezero i njegov okoliš. Blaćansko jezero je nedvojbeni prirodni fenomen tipa estavele (u svijetu postoji tridesetak takvih jezera).
Kao prirodna rijetkost privukao je pažnju austrijskih prirodoslovaca još u devetnaestom stoljeću. U razdoblju od 1835. jezero su proučavali timovi koji nisu ovisili jedni o drugima. Prvi je predvodio hidrolog Fras a drugi krajiški general Palfy. Palfijev tim je nastojao ustanoviti smjerove podzemnog otjecanja vode ubacivanjem obojenih daščica u Veliku pećinu (za tadašnje vrijeme to je bila uobičajena metoda podzemnog trasiranja otjecanja – danas se koristi netopiva boja, kvasac ili izotop). Kada je u jesen voda izbacila daščice na površinu jezera pojava je izazvala velike nedoumice u pojedinim zaseocima (navodno su Ogrizovići u njima prepoznali «rebra zmaja» zbog čega ih još uvijek zezaju).
Veliki povodanj zadesio je jezero 6. srpnja 1885. godine. Prema Hircu bile su potopljene kompletne Bijele drage a voda je došla do kuće Nikole Vidakovića. Nadalje Hirc navodi da je voda bila izrazito hladna i vrtložna te da je pocrnilo sve potopljeno drveće.